Došašće je vrijeme u kojem se trebamo upitati: gdje sam, što sam i kamo vodi moj život? Ako znamo gdje smo, onda blago nama; ako znamo što smo, još više blago nama; ako znamo da naš život vodi u vječnost ali preko križa, onda smo već blaženi.
Čuli smo prošle nedjelje kako nas Gospodin poziva: Bdijte i molite. Zapravo budite pripravni jer ne znate kad ću doći.
Druga nedjelja Došašća je sva u znaku obraćenja. Ona je poziv svima nama na promjenu srca i života. Što nam je činiti, kako bismo se pripravili za Božić, za susret s Novorođenim Kraljem kako bi postao naš čudesni Spasitelj i moćni Otkupitelj? Dobro je zapitati se što bih morao još učiniti kako bi se Spasitelj rodio u mom srcu… ?
Molimo za rasvjetljenje kako bi saznali istinu o sebi i kako bismo se lakše borili protiv svega onoga što nije dobro u nama. Bog traži od nas temeljitu promjenu srca i života. Bilo bi hvale vrijedno ako bismo darovali prvo mjesto u životu svome Bogu, svome Spasitelju koji nam dolazi. Ne smije nam biti ništa važnije u životu od Boga.
Današnje Evanđelje govori o svetom Ivanu Krstitelju, koji je pripravljao ljude za dolazak Isusa Krista. On je propovijedao u Judejskoj pustinji i pozivao na obraćenje. Govorio je: „Obratite se, jer je blizu kraljevstvo nebesko!" (Mt 3,2).
Ivan poziva na obraćenje govoreći: Pripravite put Gospodnji, poravnajte mu staze. Svaka dolina neka se povisi, svaka gora i brežuljak neka se spusti, što je krivudavo neka se izravna i što je hrapavo neka se izgladi. To znači oslobodimo se svakoga grijeha: oholosti, budimo ponizni i otvoreni za ono što Bog želi…
Evanđelje danas svraća našu pozornost na osobu, život i riječ Ivana Kristitelja koji pokornički živi i traži pokoru. Imao je prorok - pustinjak veliku povijesnu zadaću da pripravi Židove na susret s davno njima obećanim Spasiteljem te tako spremno dočekaju Bogočovjeka koji je već među njima. Neobičan pustinjski svetac, neobično obučen, čudesnih riječi i života, uznemirio je židovske duše. Evanđelje svjedoči: Mnogi su dolazili k njemu, priznavali svoje grijehe i kao dokaz pokore, kajanja i obraćenja primali krštenje.
Njegov je poziv upravljen svima, mladima i starima. Ivan to ne čini radi sebe, on naviješta i pripravlja dolazak Spasitelja Isusa Krista. Svojim propovijedanjem je vrlo brzo uspio osvojiti srca Ijudi. Iako ništa nije uljepšavao, brzo je stekao povjerenje mnogih koji su ga vrlo rado slušali i bili spremni na njegov poziv mijenjati svoj život. Osjetili su da je to opet nakon dugo vremena došao netko kod koga riječ i osoba idu zajedno. Ivanova riječ bila je snažna, jer je iza nje stajalo uvjerenje i svjedočenje njegova života.
Ono što je drugima govorio u svojim propovijedima, to je i živio. Tako je Ivan Krstitelj svojim nastupima i svojim propovijedima uspio izvesti kod slušatelja nutarnju promjenu. On se nije plašio onih koji će mu se zamjeriti. Njegove su riječi stroge i pune zahtjeva. A to je ono što u svim vremenima imponira i vjernicima i nevjernicima.
„Pripravite put Gospodnji, poravnajte mu staze!" Gospodin je blizu, pred vašim je vratima; očistite svoje putove i svoja srca od grijeha i zločina u ove dane kada se spremate za Božić, za susret s Gospodinom - ponavlja nam Crkva riječi Ivanove. Psovači, odrecite se paklenoga grijeha psovke…Prestanite navlačiti na sebe srdžbu Božju i prokletstvo…
Obratite se, jer je blizu kraljevstvo nebesko!" Neumoljiv je to zahtjev za svakoga tko se sprema da sretne Boga; a svatko će ga sresti kao Ljubav ili kao Pravdu.
Istinsko obraćenje ide za tim da se čovjekovo srce promijeni, a to znači čitava njegova osoba i sav njegov život. Želimo li dakle da ovaj svijet u kojem živimo bude drukčiji, moramo najprije promijeniti sami sebe, jer obraćenje počinje od nas samih. Do sada smo mislili da možemo mijenjati svakoga i sve oko sebe, a sada shvaćamo da moramo mijenjati sami sebe, a za druge se žrtvovati i moliti.
Obratite se! To znači promijenite svoj život! Počnite živjeti po uzoru, Isusu Kristu! Potrebno je odreći se i odricati se svaki dan svoje duboko ukorijenjene sebičnosti, izopačenosti, zla, grijeha; svaki dan biti više dijete Božje, više brat ljudima...
"Obratite se, jer je blizu kraljevstvo nebesko!" Gospodin dolazi; treba se obratiti: ići obratno nego smo išli, mijenjati i promi¬jeniti misao, srce, život... Upitamjo se: Mislimo li i živimo li kršćanski, Kristovski? Kakvo je naše srce… Čistimo li ga da bude sveto? Koliko sličimo Isusu Kristu?
"Obratite se!" Međutim, to ne znači: danas se ispovjediti, a sutra nastaviti živjeti onako kako smo živjeli jučer - premalo ili nimalo kršćanski - nego životu dati Isusov pečat, duh Evanđelja, temeljito prekinuti sa zlom, grijehom... Čovjek se "odvratio" od Boga – to mu je najveći grijeh; mora se k njemu vratiti, obratiti – to mu je najveća dužnost i najveća sreća.
"Zmijski porodi! Zmijino leglo! Rodite plodom koji odgovara obraćenju…“
Čovjeka spašava vjera i dobra djela – stvarno obraćenje. - Božji izabranici moraju biti kao njihov Bog. Vrijedi samo životni odziv na njegov poziv. Svi se mi moramo svaki dan obraćati, jer se nismo dovoljno obratili.
"Svako će stablo koje ne daje dobroga roda biti posječeno i bačeno u oganj." Božja prijetnja. Bog je naša ljubav - beskrajna Ljubav, sama Dobrota. Ali Bog naš nije nemoćni dobrijan. Koji ga odbace svjesno i odgovorno, bit će odbačeni - bačeni daleko od njegove ljubavi u oganj patnja kao beskorisna pljeva...
Obratimo se, obraćajmo se! Na našem putu čeka nas Bog. On se uputio k nama: "Poravnajte mu staze" do srca, do doma.
"I neka vam Bog... dadne da imate isti osjećaj jedan prema drugome po primjeru Krista Isusa, da jednodušno jednim ustima slavite Boga, Oca Gospodina našega Isusa Krista." Divna predbožićna poruka sv. Pavla. Nemojmo je odmah zaboraviti!
Ivan Krstitelj je imao riječ za svakoga. - Herodu kralju, koji je bio veliki bludnik, pa je oteo svome bratu zakonitu ženu, rekao je: „Ne smiješ imati za ženu ženu svoga brata." Znao je da ga to može koštati i života. A ipak je rekao. A rekao je da izvrši svoju dužnost.
- Farizejima, koji su bili naduti i oholi, a zapustili ono što je najvažnije u Božjim zakonima: ljubav prema Bogu i bližnjemu, Ivan je dovikivao: „Donesite rod dostojan obraćenja" (Mt 3,7).
- Saducejima, tj. ljudima, koji su bili ugledni kod Židova, a kojima je, kao što je govorio sv. Pavao: „bog bio trbuh" (Filip 3,19) Ivan je rekao: „Već je sjekira stavljena na korijen drveću. Svako drvo, koje ne rađa dobra roda, siječe se i u oganj baca" (Mt 3,10).
- Carinicima, tj. pobiračima poreza, koji su ga pitali što im je činiti, Ivan je odgovarao: „Ne tražite više poreza nego što vam je određeno" (Lk 3,13).
- Vojnicima, koji su opet imali svoju službu, Ivan je naređivao: „Nikome ne činite sile i budite zadovoljni svojom plaćom" (Lk 3,14). Svima, koji su dolazili k njemu sa željom da poravnaju put u pustinji svoje duše, Ivan je davao savjet: „Tko ima dvije haljine, neka dade jednu onome, koji nema nijedne; i tko ima hrane, neka čini isto tako" (Lk 3,11).
Ivan je bio svima sve, da sve pripravi za dolazak Otkupitelja svijeta, ne žaleći ni truda ni napora, pa čak ni svoga vlastitog života.
Trud Ivanova propovijedanja za mnoge je bio uzaludan.
Herod je ustrajao u bludnom grijehu sa Herodijadom, dao je ubiti sv. Ivana Krstitelja.
Opomene sv. Ivana Krstitelja ostale su uzaludne i za mnoge farizeje. Mjesto da na glas Ivanov priznaju Isusa za Boga i Otkupitelja svijeta, oni su ga konačno dali razapeti na križu. Pa su i oni za to propali, pa se i na njih odnose riječi: „Svako stablo, koje ne donosi dobar rod, siječe se i u oganj baca."
Ali Ivanov trud je za mnoge i mnoge bio spasonosan. To su svi oni, koji su rado poslušali taj glas, prihvatili trenutak milosti Božje i obratili se i postigli vječ¬no spasenje.
Takovi su bili mnogi učenici Ivanovi, koji su kasnije postali Isusovi učenici. Spomenimo dvojicu braće: Ivana i Andriju, koji su postali apostoli Isusovi i postali sveti. Spomenimo sv. Petra, apostola; sv. Jakova, apostola, carinika Zakeja, koji je prihvatio milost Božju i postao dionik spasenja.
Put k Isusu u svojoj duši pripravili su i onaj satnik (vojno lice) iz evanđelja kao i carinik Matej, a tako isto i grješne žene: Marija iz Magdale, Samaritanka, Kananejka.
Takvi su bili i onaj slijepac Bartimej, koji je bio slijep od rođenja, skrušeni razbojnik na križu...
Isti je glas vikao u pustinji. Rezultat je ipak bio različit: jedni, koji su slušali taj glas, otišli su u propast vječnu, a drugi, koji su isti glas slušali, otišli su u život vječni.
Ivanov glas je glas Crkve danas - Sv. Crkva nas neumorno poziva da iskoristimo ovo milosno vrijeme, koje nam Bog dariva, da činimo pokoru za grijehe, da se odreknemo grijeha i da se popavimo. Ona nas stalno sve opominje jer „Bog hoće da se svi ljudi spase" (1 Tim 2,4).
Otvorimo se Isusu, Bogu našemu i srce i dušu i pripravimo put čineći dobra djela ljubavi. Sjetimo se sv. Jakova apostola koji kaže: "Što koristi braćo moja, ako tko govori da ima vjeru, a djela nema? Zar ga vjera može spasiti?. Vjera je bez djela mrtva! (Jak 2,14).
Neka nas On ispuni svojom ljubavlju i svojom milošću i učini nas sretnima i na ovome i na drugome svijetu!
Gospodine, pomozi nam kako bi iskrena srca prihvatili riječi svetoga Ivana Krstitelja i ozbiljno shvatili poziv na obraćenje u milosnom vremenu Došašća. Hvala Ti na ovoj milosti! Želimo se popraviti. Marijo, moćna zagovornice, moli za nas na kako bi ustrajali na putu svetosti. Amen.
Obraćenje u 27. godini i čudesno ozdravljenje brata
Obratila sam se s dvadeset sedam godi¬na. Prije toga nisam vjerovala da Bog postoji. Odrasla sam u obitelji uz majku, dvije sestre, brata i oca alkoholičara. Oca sam zbog alkohola veoma zamrzila i naposljetku ga se odrekla. Deset godina nisam s njim razgovarala. Iz djetinjstva su mi ostale mnoge traume i duhovne rane. Ustrajno sam tražila pomoć proučavajući psihoanalizu, psihologiju, indijske filozofije, radiesteziju, autosugestiju, autogeni trening i drugo.
Onda sam u jednoj knjizi pročitala da ako želimo biti zdravi, moramo oprostiti svima koji su nam se zamjerili. Otišla sam u crkvu na molitveni sastanak. Ondje sam prvi put čula da je Bog ljubav. To je za mene bilo presudno. Najprije sam oprostila svome tati. Tako sam dobila i zemaljskoga i nebeskoga oca. Deset mjeseci nakon ovoga iskustva primila sam pouku i krstila se. Bog mi je darovao novi život pun nade, optimizma, čestitosti i radosti. Tri i pol godine, koliko živim kao kršćanka s Bogom, svje¬dok sam Njegova spasenja, ljubavi, pažnje i nježne brige za mene.
Doživjela sam to i kad se moj brat prošle godine unesrećio. Pao je iz vlaka, zadobio prijelom lubanje i teško oštećenje mozga. Liječnici su rekli da nema nikakve mogućnosti da preživi. Ako bi nekim čudom i preživio, bio bi psihički i fizički invalid.
Procjene liječnika uopće me nisu zbu¬nile. Mirno sam se obratila Bogu s pouzda¬njem znajući da se bez njegove volje i dopuštenja ništa ne događa i da "njegov Duh oživljava svakog čovjeka".
Moji prijatelji i ja ustrajno smo molili. Brat je šestoga dana nakon nesreće izišao iz kome, liječenje je teklo začuđujuće brzo i bez većih posljedica. Bratovom nesrećom obratile su se njegova žena i kćerka. Liječnici su cijeli tijek komentirali kao „čudo koje je protiv svih medicinskih pravila“. (Dubravka)
