„Cijeli život dolazim u Međugorje… baka i svi moji s mamine strane žive u mjestu blizu Međugorja, a opet, u svojih 30 godina nikad se nisam popela na Brdo ukazanja ni na Križevac. Uvijek bude ono poznato: ‘budemo dogodine.’“
Kako ističe, tek s dolaskom djece shvatila je zašto se takve odluke često odgađaju.
„Danas, kao mama, puno bolje razumijem zašto je to tako. Nije jednostavno s djecom, pogotovo s više njih, odlučiti se na takav uspon. Treba hrabrosti i organizacije za takav pothvat.“
Unatoč tome, želja za usponom nije nestajala.
„Penjanje na brdo ukazanja mi je uvijek ostala želja na srcu..da se jednom popnem gore, zajedno sa svojom djecom.“
Ove godine odlučili su napraviti taj korak.
„I evo, ove godine smo to napravili. Zadnji put smo bili prije dvije godine, Benjamin je imao 2, a Judita je bila mala beba… i tada jednostavno nisam bila spremna na to. No sad s još jednim dodatnim djetetom je baš bio trenutak i bilo je predivno!“
Iskustvo uspona, kako navodi, bilo je zahtjevno, ali vrijedno svakog truda. „Nosila sam Margaritu u rukama, ali iskreno, za ovakav uspon bih preporučila nosiljku zbog ravnoteže i sigurnosti.“ Na temelju vlastitog iskustva podijelila je i konkretne savjete za roditelje koji razmišljaju o istom pothvatu.
„Par savjeta iz našeg iskustva: – krenite rano ujutro ili kasnije popodne (zbog sunca) – obavezno ponesite šešire i spf jer nema toliko hlada – mi smo išli pješke od crkve do Brda ukazanja, ima dosta hoda pa su nam kolica dobro došla (ostavili smo ih prije uspona) – gore se ne može s kolicima!! – ponesite puno vode i nešto za grickanje jer spuštanje zna potrajati, a djeca se već umore i postanu nervoznija“ Na kraju, poruka koju šalje drugim roditeljima je jasna i ohrabrujuća.
„Vrijedi svakog koraka tako da ako ste razmišljali hoćete li, nadam se da će vas naše iskustvo potaknuti da skupite hrabrosti i odete.“
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
