Kada bi se Isus samo nakratko pojavio u našoj crkvi i postavio nam pitanje koje je postavio apostolima: "Tko sam ja za Tebe, Brate i Sestro, koji dolazite svake nedjelje u crkvu slaviti svetu Misu?" – mi bismo bili, po svoj prilici, vrlo zbunjeni, zatečeni…
I kad bi On još dodao: "Koje mjesto ste rezervirali za mene u svojemu životu?" – bili bismo još zbunjeniji, jer je to često nevažno mjesto.
Tko nam to danas i za čiji račun uništava, prodaje i igra se Domovinom i tako dovodi cijeli narod pred agoniju i očaj?
Evanđelje jedanaeste nedjelje govori nam o zanimljivom i potresnom susretu Isusovu s velikom grješnicom vjerojatno Marijom iz Magdale.
Današnji ateizam nije umna, nego voljna dimenzija ljudskog društva.
Prve večeri 5. po redu hodočašća za osobe s invaliditetom u Međugorju svetu misu od predslavio je fra Marinko Šakota, koji je i koordinator hodočašća, a u suslavlju je sudjelovalo 47 svećenika.
Društvo je došlo do takvoga apsurda da čovjek mora postupati kao luđak i kreten kako bi se izborio za pametne stvari.
Današnje evanđelje govori nam kako je Isus vratio u život sina udovice iz Naina. Sjetimo se kako je Isus uskrisio prijatelja Lazara koji je već četiri dana bio u grobu, Jairovu kćer.
Ljudi su danas bolesni od posesivnosti.
Zagledajte se u djecu! Pogledajte im u oči!
Evanđelje devete nedjelje kroz godinu govori nam o poganskom satniku – rimskom časniku koji je imao bolesnoga slugu koji mu je bio vrlo drag.
Zar ćemo svi dignuti ruke od broda koji tone i prestati veslati? Taj upit je postavio fra Mario Knezović govoreći na Čerigaju povodom 172. obljetnice dolaska fratara.
Najunosniji bi posao bio kupiti oholice za ono što uistinu jesu, i nanovo ih prodati za onoliko koliko misle da vrijede.
Svi tražimo promjene, žudimo za reformama, rezovima u društvu ali svi bi da te promijene i reforme počnu od drugih, bez nas.
Najgore je kad ljudi počnu Boga spašavati i uzimati stvar u svoje ruke.
Uskrs, kojeg su mnogi već zaboravili nakon pojedenih šunki, jaja i čokoladnih zečeva, jest blagdan koji je ni više ni manje nego jedinstvo svih slavlja.
Razmišljajmo danas o riječima koje Isus upravlja svojim učenicima prije nego će otići k Ocu, a to su ove riječi: "Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ, pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.