Pitanje koje sebi postavlja gotovo svaki čovjek. Pitanje koje stoji u središtu svih naših dvojbi. Neki na njemu padaju, neki ustaju. Neki gube vjeru, neki je ojačaju. Neću mudrovati o odgovorima jer su ih prije mene neuspješno pokušali dati puno pametniji ljudi. No ima jedna stvar koja bi nas trebala mučiti: koliko sam čovjek uništi dobrih mogućnosti? Koliko sam čovjek, ma kako se činio neznatnim, nesvjesno ili svjesno doprinese širenju zla? A da ne govorim koliko moćni i zli ljudi mogu zatvoriti puteva dobru! Pohlepa i zavist su glavni pogoni zla. Pohlepa za novcem, zlatom i vlašću, ljubomora na tuđe uspjehe – dovoljno da se uruši jedna civilizacija, a kamoli društvo u kojemu živimo. Da nije pohlepa zavladala našom zemljom, vjerojatno ne bismo osjetili ovakvu krizu. Da većina ne radi samo za sebe, da mnogi ne gledaju samo ugrabiti profit ili svoju vremenitu korist na štetu drugih, ne bi bilo toliko socijalne nepravde i bijede. Svi znamo da je tako, pa opet jest tako, i ništa se ne mijenja. Nikakve ekonomske formule ne pomažu u popravljanju ljudske naravi. Zlo uvijek prevlada. Jedini je lijek milost koja donosi nesebičnost i ljubav. Kad čovjek nadiđe svoju uskoću, kad iziđe iz prostora niže svijesti koja mu govori da problem može riješiti samo darwinovskom selekcijom i pravom jačega, zapanji se kad spozna više dimenzije postojanja, kad shvati da je bio rob svojih nižih pobuda.
Uništavanje dobrih mogućnosti je najstrašnije. Koliko je ljudi ubijeno u totalitarnim pogromima 20. stoljeća? Koliko je naroda biološki i genetski osakaćeno? Koliko je ubijeno onih koji bi našem svijetu donijelo neko dobro, koji bi oplemenili naše živote? Rijetko razmišljamo na takav način. Koliko je do naših dana u čitavom svijetu ljudi začeto a pobačeno? Ne zna se točan broj, no on mora biti strašan. Radi se o stotinama milijuna nerođenih, a jezivo je i pomisliti, možda i više od milijarde! Možda dvije, tri milijarde, ne znamo. Je li među njima ubijen neki mogući znanstvenik koji bi izumio lijek protiv AIDS-a ili raka? Je li među njima ubijen neki novi Tesla, neki novi Ghandi, neki novi velikan koji bi čovječanstvu donio nešto veliko i značajno? To ne možemo znati ali možemo strepiti od odgovora jer svaki od začetih a pobačenih sigurno je u svojoj knjizi života nosio neke darove čija je realizacija osujećena! U svakom slučaju ubijeni su milijuni poput nas koji bi htjeli odrastati i živjeti, gledati ovo sunce, nebo, naprosto biti, postojati. Nema argumenta za pobačaj. Nema argumenta ni za velika zla koja čovjek inače čini. Zlo je promašaj. Negacija božanskih darova i prilika. Zato se ne pitajmo odakle toliko zla u svijetu. Od nas samih koji bi trebali biti drukčiji i bolji.
Kliknite OVDJE ako želite još odličnih kolumni
