Kao da nas poziva da sa sebe skinemo dotrajalo odijelo i uzmemo novo, blagdansko. Po krštenju smo postali djeca Božja, obukli smo se u Krista. Svukli smo starog čovjeka, obukli bijelu haljinu, postali nositelji evanđeoskog proljeća. Tako nas obnovljene i osnažene Isus šalje ad gentes, po svem svijetu.
Iskrenim ispitom savjesti, pogledom u srce čovjeka i društva, uočavamo da smo sve bliže jeseni i zimi. Svijet je pun ratova, terorizma, nepravde i nasilja. Netrpeljivost i mržnja do krvoprolića sve više oduzimaju mjesto miru. A koliko je tek pošasti nemorala, ovisnosti, napastovanja na radnom mjestu (mobinga), izrabljivanja, raznih poroka i ropstva. Svijet je sve potrebniji sunca, svjetla i topline. Čovjeku i njegovu društvu sve je potrebniji Isus, kao Istina, Put i Život. On jedini može ozdraviti svijet i njegovo društvo od svakoga zla, izliječiti mu srce, vratiti sreću, donijeti mir. Samo njegova ljubav može uliti novu nadu, upaliti svjetlo i proizvesti blago stanje.
Papa Lav XIII. svojom je enciklikom Supremi apostolatus officio – Služba vrhunskog apostolata, proglašenom 1. rujna 1883., označio Krunicu kao djelotvorno sredstvo protiv društvenih zala. U središtu društva stoji obitelj kao stanica koju posebno nagriza zlo. Samo Isus, snagom Duha Svetoga, i njegova Majka Marija mogu obiteljsku tjeskobu i muku pretvoriti u sveopću radost i sreću. Samo Marija svojim majčinskim zagovorom i Isus svojim čudesnim zahvatom, kao nekoć u Kani, mogu umnožiti vino milosti i pretvoriti obiteljsku, a tako i čovjekovu tjeskobu i žalost u istinsku radost.
Sveti papa Ivan Pavao II. molitvu je Krunice nazvao ritmom ljudskog života. Danas, kad je čovjek ustao protiv božanskog ritma i sklada, sve se više osjeća potreba za Isusom, koji bi trebao biti u središtu čovjekova srca i svijeta, vratiti grijehom i zlom izgubljeni ritam.
Molitva je Krunice stoljećima čuvala obiteljsko zajedništvo, puls i sklad u obitelji i društvu. Time su, zapravo, Sin i Mati čuvali obiteljsku ljubav. Nizanje Zdravo Marija u otajstvima Krunice dozivali su Isusa s Marijom u središte svojeg srca i društva. Tako su i čovjek i društvo imali svojeg Otkupitelja i Spasitelja, svoju Zagovornicu i Odvjetnicu. Čovjek i društvo bez Krunice, svijet je bez Isusa – svojeg spasitelja i otkupitelja, kao i bez Gospe – istinske odvjetnice i zaštitnice.
Kao što je Marija blagoslovljena po Isusu, tako je isto blagoslovljen čovjek i društvo. Isus je blagoslov čovjeka i društva, smisao života, središte i cilj cijelog svijeta. Njegovom odsutnošću čovjek i društvo postaju crno-bijeli svijet; bez cilja i nade, bez istinske prave ljubavi.
Želja za ozdravljenjem i spasenjem potiče nas da se utečemo Gospi: "Zdravo Marijo!" Njezinim majčinskim zagovorom u središtu našeg srca i društva ponovno će intervenirati Isus i postati mir naš. Molimo Gospinu krunicu i širimo njezinu pobožnost. "Tko god širi molitvu Krunice, spašen je" (Bl. Bartolo Longo). Želimo li spasiti sebe, društvo i svijet, vratimo se Krunici, tim otajstvima spasenja. Razmatrajmo i molimo otajstva Krunice, pojedinačno i zajednički, jer to je lijek protiv zla i put do mira u nama i u društvu po nama. Ne samo u mjesecu svibnju i listopadu, nego u sve dane svojeg života!
Više kolumni možete čitati OVDJE
