Na terenu je postojala bolja momčad koja je po svim parametrima igre nadigrala suparnika ali to nije bilo dovoljno. Zbog gubljenja utakmice možemo biti ogorčeni, ali da nismo poraženi zbog toga moramo biti ponosni. Ljuti smo na nepravdu po tko zna koji put. No, ako u ovome svijetu svakodnevno nepravdu doživljavamo u društvu, u politici, u ekonomiji, na poslu, u nekim strukturama Crkve i tako redom pitati se zašto bi sad najednom pravda izišla na vidjelo. Narode budimo ponosni. Naši mladići su igrali sjajno i predano. Kada bi svi barem upola davali za Domovinu kao oni sunce bi granulo. Kada bi svi pustili suze zbog doživljenoga kao što su oni puno toga bi bistrije bilo.
Osim toga, da budem sarkastičan, bolje da je Portugal prošao jer onaj „drznik“ s brojem 7 u njihovome sastavu ipak treba ostati na Euru da malo više pipne loptu jer mu je to s Hrvatskom bilo gotovo potpuno onemogućeno. Jer ako ne nahrani svoj neobuzdani ego umrijeti će jadničak od gladi! Kome čestitati? Glupost je čestitati rezultatskome pobjedniku koji to po igri nije zaslužio biti.
Jer za nekome čestitati moraš imati argumente. Svaka čestitka bez snage argumenata bila bi licemjerna. Te argumente ne vidim. Zato treba čestitati sjajnim našim igračima na prikazanoj borbi, dobroj igri, odanosti nacionalnome dresu i čestitati navijačima koji su svojim aplauzom na kraju utakmice sve kazali. Idemo dalje, a na nepravdu smo se već odavna naviknuli. Na nju sam naviknuo i ja! Rezultatskome pobjedniku želimo da u nastavku igrom a ne srećom prođu dalje! Laku noć Hrvatska. Laku noć Herceg Bosno!
