Naime, nakon završnih borbi između ustaša i partizana u tom kraju župnik fra Vitomir zajedno sa pomoćnikom fra Ljudevitom išao se prijaviti novim partizanskim vlastima. U selu Balegovcu (kasnije Novo Selo) presrela ih je partizanska vojska. Na licu mjesta bez ikakva suda i krivice ubijeni su od strane partizanskog časnika.
Neko vrijeme nije se znalo gdje su njihova tjelesa. Fra Vitomirova sestra Marica Zekić uporno je dolazila iz Vareša, obilazila oko Odžaka, raspitivala se i na koncu, uz pomoć neke muslimanke, doznala za mjesto gdje su pokopani. Otkopala je humčić pokraj puta i našla tijela, bili su zaklani. Posmrtni ostaci su potom prevezeni i dolično pokopani na odžačkom groblju Bijele Bare. Nad zajedničkim grobom, na kovanom metalnom križu izrađenom u Varešu napisano je: Ovdje počivaju u miru Božijem misnici fra V. Zekić; fra Lj. Petrović i don Lj. I. Raje (ubijen od četnika).
Fra Vitomir Zekić (1906 – 1945) službovao je kao svećenik u Rami, Fojnici, Tolisi, Jajcu, Varešu, Uskoplju, Kraljevoj Sutjesci, Busovači, Sokolinama, Svilaju, Ivanjskoj i G. Dubici gdje je mučki ubijen. U nekrologiju uz njegovo ime stoji opis: Bio je dobar svećenik i revan u svojoj službi, odan svojoj provinciji i svom narodu, koji ga je uvijek volio kao svoga pravoga sina.
Fra Ljudevit Petrović (1918 – 1945) najmlađa je žrtva među svećenicima Bosne Srebrene u Drugom svjetskom ratu. On je kao mladomisnik iz Sarajeva došao za ispomoć fra Vitomiru u Dubicu. Imao je samo 27 godina kada je ubijen. Njegov odgojitelj u novicijatu ovako ga je opisao: tjelesno razvijen, srednjih sposobnosti, radin, društven, poslušan i naginje bogoljubnosti.
U razdoblju od 1941. do 1945. godine provincija Bosna Srebrena izgubila je 57 svojih članova: 39 svećenika, jednog časnog brata, devet bogoslova i osam sjemeništaraca.
Fotografija: Fra Vitomir Zekić (sjedi) i fra Petar Pejčinović u Varešu, 1929. godine