Nekoliko tjedana je spavao u spremi za pergamente koji služe za ispis Papina blagoslova onome tko to zamoli – a sva tako naplaćena svota koristi se za pomoć potrebitimu koju mons. Krajewski danomice dijeli beskućnicima, emigrantima i inim potrebitima.
Napokon je za spavaonicu uredio jednu sobicu na gornjem katu, dovoljnu da stanu krevet i klecalo, te ormar za rublje. Drugo mu, kaže, ne treba – jedino odijelo nosi na sebi, ili ga okači preko noći, ima i jednu topliju vjetrovku. Ipak, ta sobica jamči ono malo privatnosti.
Kada ga je angažirao za tu dužnost prije četiri godine, papa Frane mu je lijepo rekao:
- Ne treba ti pisaći stol, možeš ga prodati, nemoj čekati one koji će ti pokucati na vrata, iziđi i traži siromahe.
Ipak, ni Papa mu nije rekao da se iseli iz stana koji mu je, kao vatikanskom namješteniku, dodijelila Uprava imutka Apostolske Stolice (APSA). Mons. Krajewski je to učinio sam, spontano, kad je preko Zajednice sv. Egidija doznao za sirijsku obitelj kojoj se upravo rodila kći. Nisu imali kamo, pa im je nadbiskup Krajewski ustupio svoj stan.
- To je posve normalno, nije neka iznimka - rekao je mons. Krajewski Paolu Rodariju, novinaru rimske Repubblice, koji je o tome jučer pisao.
- Mnogo je svećenika u svijetu koji se tako ponašaju, ne samo danas - veli poljski prelat.
- Milosrđe i dioba s potrebitim su u Crkvinoj DNK. Od svakoga se ište nešto, u skladu s njegovom zadaćom. Nemam obitelj, običan sam svećenik, ništa me ne košta ponuditi moj stan.
Nadbiskup - običan svećenik? Obično ne. U nas nadbiskupi stanuju u palačama. Istinabog, Krajewski nema arhidijecezu, veli da ga je Papa uzdigao na tu čast samo zato da s grimiznom kapicom ima veći autoritet među policajcima dok se po noći druži s potrebitim klošarima. Nemaju arhidijecezu ni neki vatikanski umirovljenici, koji su sebi izborili kneževski doživotni smještaj: nasuprot Papinim dvjema sobama u Domu sv. Marte stoji palača gdje u penthausu stanuje kardinal Tarcisio Bertone, bivši državni tajnik, veoma ljutit kad netko kaže da raspolaže sa 700 metara četvornih, jer ima, veli, "samo 420 metara“.
U toj bi rezidenciji već u pomoćnim prostorijama stao sav Krajewskijev ured – ali bi se sirotinja bojala ući. Lakše im je u maloj kancelariji sjesti na klupu na kojoj leži kip Krista u naravnoj veličini, odjeven i ispružen kao beskućnik. Ni on nije imao palaču. Mnogi, dok čekaju, dodiruju Isusova stopala, znaju da je i Krist bio imigrant, da je morao otići od kuće. S njim u društvu se osjećaju nekako doma.
Papa je prekjučer opet pozvao "pružiti ruke siromasima po uzoru na sv. Franu“, čije je ime uzeo. Papa doduše opetuje da je milostinja posljednja, a ne prva pomoć, da je čovjeku za obranu dostojanstva potreban prvo rad, i zarada iz njega.
Upravo radi dostojanstva, radi samopoštivanja beskućnika, Papa je odredio, a mons. Krajewski proveo, otvaranje kupatila za beskućnike uz javni zahod podno Berninijeve kolonade Sv. Petra.
I ove je godine obnovio praksu započetu lani: svake nedjelje voze invalide i siromašne na more, blizu Polidora, da provedu nekoliko sati na suncu, okupaju se, poigraju, a na povratku je tradicija otići svi zajedno na pizzu. Plaća papa, novac vadi mons. Krajewski.
