Svakoga dana postajemo svjesniji činjenice da nevolje našega vremena vuku korijene iz obitelji. Nemamo više vremena pogledati jedni drugima u lice, razmijeniti pozdrave, zajednički podijeliti trenutke radosti, još manje biti ono što naša djeca očekuju od nas, ono što muž očekuje od žene i što žena očekuje od muža.
Tako iz dana u dan sve manje pripadamo svojim obiteljima, a naši zajednički susreti sve su rjeđi. Osobno sam to doživjela. Nedavno nas je posjetila poveća grupa profesora iz Sjedinjenih Američkih Država. Rekli su mi: „Možete li nam reći štogod što bi nama bilo korisno?” Rekla sam im: „Smiješite se jedni drugima.”
Mislim da sam pritom bila odviše ozbiljna. Jedan od njih me je upitao: „Jeste li vi udati?”
„Jesam”, odvratila sam. „I ponekad mi je teško nasmiješiti se Isusu. Zna biti prezahtjevan.” Mislim da upravo tu započinje ljubav: u obitelji. (Majka Terezija)
Izvor: Svjetlo riječi