Fr. Livio: Vicka, mnogi vas traže, uključujući i one koji ne vjeruju. Što mislite o tome?
Vicka: Mi vjernici moramo biti više svjesniji neizmjernog dara vjere i osjetiti potrebu posvetiti se svakodnevnoj molitvi te tako biti dobar primjer ostalima. Izgovori koje nude oni koji ne vjeruju da Bog i bez molitve treba intervenirati, ne vrijede. Potrebna je osobna predanost svake osobe da bi se primila božja milost, i Bog koji je Otac pun milosrđa neće nikoga iznevjeriti i svakome će odgovoriti.
Bog je beskrajna ljubav.Moramo učinite sve što možemo kako bi On djelovao u našim životima. Tako, osim molitve trebamo se potruditi držati objavljenih istina i držati se što dalje od zla. Nažalost, Sotona je neumorni zavodnik: On skriva svoja zla pod onim što naizged dobro izgleda, On ljude dovodi u iskušenja (ovih dana posebno mlade ljude i obitelji koji su slabe), da više zavole prolazne radosti, koje ih neupitno dovode do toga da postanu tragično nesretni, i time se odreknu goleme radosti koje je Bog namijenio onima koji odoljevaju napastima i žive svoje kršćanske živote na častan i pošten način.
* Postoji li nešto što nije još rečeno a da je Gospa spominjala?
- Uglavnom, većina toga je rečena, osim onih stvari koje će se dogoditi poslije.To će biti objavljeno kada dođe vrijeme za to.Gospa ima još mnogo novih poruka ali nam ih neće dati jer još nismo prihvatili ni ove dosadašnje. Ne žive se onako kao što ona traži.
Govori se i to da Gospa uvijek ponavlja isto, da su njezine poruke iste, da uvijek traži isto.Ali kako bi od nas tražila nešto drugo kad je još tako puno ljudi koji ne slušaju i kojima nije ništa ostalo u srcu.
Kada prigrlimo Gospine poruke i počnemo živjeti po njima, tada ćemo vidjeti da nijedna riječ nije ista. Ona se trudi svim silama, najjednostavnijim načinima, najjednostavnijom prisutnošću, a mi je ne shvaćamo i uvijek iznova pitamo za nešto novo. Nitko ne pita što nam je dala do sada. To znači da nas ne zanima što je Gospa govorila, nego tim pitanjima opravdavamo sebe jer u nama nema ničega.Kad prihvatimo i počnemo živjeti Gospine poruke, vidjet ćemo da niti jedna riječ nije ista.
Sada nam Gospa daje poruku svakog 25-og u mjesecu.Prvih godina Gospa je davala poruku svakog četvrtka. Zašto ih više nije davala svakog četvrtka? Zato što je mislila da je to ljudima previše. Nijedna poruka nema trideset riječi. Kao da nam je time poručila, evo, pružit ću vam i sad priliku pa da vidimo koliko ste spremni, koliko ćete sad učiniti. Poruku treba staviti u srce, živjeti je, kako bismo, kada dođe druga, mogli je spremno prihvatiti. Tek kada počnemo živjeti Gospine poruke, vidjet ćemo važnost svake riječi.
