Dok sam čitala vas post o tome kako trebamo svjedočiti svoju vjeru drugima, na što smo zapravo i pozvani kao djeca Božja, istoga trena sam se sjetila svojih snova dok sam bila mlada, jos nekrizmana ali jako ustrajna u pronalaženju Boga i odgovora na mnoga pitanja. Naime, tri noći za redom sam sanjala kako me netko progoni te u snu kao bježim od toga 'nekog' i glasno pjevam 'Pa da mi je i dolinom smrti proći zla se ja ne bojim jer ti si samnom' i kako bih sve glasnije i glasnije pjevala tako bi i ta osoba odlazila. Tako se taj san ponavljao tri noći i nakon toga vise ne. Od toga dogadaja sve mi je postalo jasnije. Zaista se ne bismo trebali ičega bojati, nismo pozvani na to. Pozvani smo na ljubav prema svima i da tu Ljubav svjedočimo, kako nas je ta Ljubav ozdravila i postala nam radost, nas dragi Isus. Bozji blagoslov svima.
Lorena
