Dodatne pretrage pokazale su da ima Vur – obostrano proširenje bubrežnih kanalića zbog čega je došlo do upale bubrega i moglo je doći do oštećenja bubrega. Zapravo je bilo u toj mjeri dramatično da je Jana bila životno ugrožena. Liječnici su rekli da sve ovisi o Janinom organizmu i tome hoće li se uspjeti izboriti.
Moj strah je poprimio divovske razmjere, ali tada još nisam poznavala Duha Svetoga kojega bi mogla pozvati da me utješi i ohrabri. Božjom milošću Jana je ozdravila i vratili smo se u Zagreb, no nastupile su godine borbe s tom bolešću. Sada vidim da smo Božjom providnošću došle do liječnice nefrologinje koja je Janu sve do sada liječila. Jana je morala na operaciju koja statistički rijetko odmah uspije te se mora ponavljati i po nekoliko puta, kako bi se kanalići zatvorili. No, Jana je otišla na tu prvu operaciju i taj je refluks nestao nakon prve operacije, što smatram također Božjom intervencijom. Veselje je bilo veliko i sreća neizmjerna, a mi roditelji zahvalni liječnicima – ljudima koji su doprinijeli Janinom ozdravljenju. Sjetili smo se mi i Isusa, zahvalili i Majci Mariji, dali smo napraviti pločicu s riječima zahvale u svetištu Majke Božje Bistričke. No, tu kao da smo stali i odradili ono što je potrebno. Sada vidim da su naše zahvale i molitve utihnule čim smo dobili ono što smo trebali i refluks se vratio nakon nekoliko godina. Ponovno iste borbe i iste procedure, kontrole, lijekovi, praćenje temperature, strahovi… Nefrologinja koja je pratila Janino zdravstveno stanje bila je ne samo vrhunski stručnjak u svome poslu, nego i žena puna suosjećanja i razumijevanja za ono što smo prolazili. Davala je šansu Janinom organizmu da se izbori za zdravlje iako su šanse bile malene. Ponovno se spremala operacija. U to vrijeme dogodila nam se teška obiteljska situacija koja nas je snažno pogodila. Ponovno Božjom providnošću otišla sam na Tabor na duhovnu obnovu i vratila sam se potpuno drugačija i spremna nositi se dalje sa svim teškoćama. Isus me je bodrio i nosio, a preko mene i moju djecu kojima sam počela govoriti koliko je važno da pustimo Isusa u naše živote. Nakon toga sve je krenulo na bolje. Jana i ja smo krenule u našu župu na susrete molitvene zajednice Nanovo rođeni i primale snagu u molitvi i slavljenju Boga.
U ožujku 2015. su jedne subote u našu župu došli Dražen i Kristina Bušić održati seminar o karizmama Duha Svetoga. Taj dan je postao prekretnica u našim životima iz dva razloga! Prvi razlog – upoznale smo Duha Svetoga koji je za nas do tada bio samo treća Božanska osoba. Drugi razlog – Jana je na tom seminaru ozdravila nakon molitve i polaganja ruku. Kada je Dražen molio za Janu uz polaganje ruku, Isus je učinio čudo i ozdravio njene bubrege! Jana svjedoči da je nakon molitve osjećala bolove u leđima i snažnu toplinu u cijelom tijelu. Odlazeći sa seminara, obje smo bile sigurne da je Jana ozdravila! Krenuli smo na kontrolnu pretragu kod naše ‘zemaljske’ liječnice da vidimo nalaze. Kontrola je bila na blagdan sv. Antuna 13.06. i potvrdila je ono što smo mi već znale, a to je da je Jana ozdravila i da se Isus proslavio.
Isus se proslavio u našim životima nakon toga na još mnogo načina. Privukao nas je još više k Sebi konopcima Svoje ljubavi, a predivni Duh Sveti kojega smo tada pozvali u naše živote, prati nas i danas, tješi i savjetuje. Mene osobno oslobodio je od strahova za zdravlje i život moje djece. Slobodna sam od toga i zahvalna Ocu Nebeskom.
