Iako sam se svaku noć molila prije spavanja, nije to bio onaj žar molitve koji je nedostajao mom dotadašnjem životu. Pubertet je uhvatio maha i u trećem razredu srednje škole dogodila mi se ona prva „prava ljubav“ (zaljubljenost).
Sve je bilo divno i krasno kako to obično i bude u početku, ali ipak nakon 10 mjeseci veze dogodio se prvi prekid. Ostavio me i moj svijet se srušio jer sve što sam željela bio je on, a ja onako mlada i ludo zaljubljena nisam mogla prihvatiti kraj. Kasnije saznajem da je razlog prekida bila prevara, ali sam prešla preko toga, nastavila sam tu vezu punu sumnje, nepovjerenja i osude, ali sam je ipak nastavila. Sve je to nekako prošlo, ali je na mom srcu ostao veliki ožiljak.
Nakon izvjesnog vremena počinju razgovori o spolnom odnosu (na koji tada još nisam bila spremna). Tu su krenule prve veće svađe i tako je potrajalo dvije i pol godine, a onda sam pristala i na to. Tu večer nakon prvog spolnog odnosa sam plakala iz nekog nepoznatog razloga, sjećam se da sam imala osjećaj da mi se duša kida na dijelove. Skoro svaki idući odnos je tako izgledao, ali sam pristajala na to iz straha da me ne ostavi. Prošlo je 3 godine veze i eto opet prekida, razlog je bio da ga guši sve to, ne može više biti sa mnom, ne voli me kao prije, ali ja opet ne odustajem i dalje se borim za nešto što je odavno trebalo biti prošlost. Tada su mi dolazile one misli pa kako ću ja bez njega, navikla sam na njega i nakon 2 mjeseca opet mi se želja ostvarila, vratio se, ali ovaj put je u meni nešto drugačije bilo. Predlagala sam hodanje u čistoći, ali iz tog razgovora je izbila samo svađa pa sam nastavila živjeti staru vezu koliko god mi je to postajalo prebolno. Znala sam da izdajem Gospodina, ali nisam znala kako pobjeći od toga. Čak sam željela trudnoću samo da se možemo vjenčati i da prekinemo to hodanje u „nečistoj vezi“. Tada mi se javila jaka želja i potreba da nas dvoje odemo u Međugorje pa se nakon nekog vremena to stvarni i dogodilo. Došli smo na Brdo ukazanja, molila sam Gospu da izvede našu vezu na pravi put, da ohrabri i njega da pristane živjeti čistoću sa mnom. Ništa se od te moje molbe nije mijenjalo, opet se nastavilo po istome, ali s jačom boli moje duše nakon svakog spolnog odnosa. Šest mjeseci nakon Međugorja treći put prekida sa mnom iz istog razloga kao i drugi put, ali ja ovaj put osjećam neopisivi mir, pravi mir, iskreni mir. Od tog sam trenutka znala da je gotovo, da patnja napokon prestaje, moja je molitva bila uslišana. Ta veza nije bila za mene i Gospa je izvela tu vezu baš kako sam i molila – na pravi put, a jedini pravi put je bio prekid koji sam se bojala prihvatiti. Od tada se sve počelo mijenjati, trebalo mi je vremena da prođu sva ona bolna sjećanja, ali sam napokon pustila Gospodina u svoj život i dopustila Mu da me promjeni, da učini sa mnom ono što je volja Njegova. On me primio raširenih ruku, zaliječio je svaku ranu koja je nastala u tih pet godina.
Najveći plod sve moje patnje u tih pet godina jest taj što mi je Gospodin pokazao koliko me voli i ljubi iako sam grešna. Nakon svega čvrsto sam odlučila živjeti čistoću. Ispočetka su me kočili strahovi „Pa tko više živi čistoću? Tko bi u današnje vrijeme pristao na takvu vezu?“, ali onda sam shvatila da uz Božju pomoć ništa nije nemoguće. Već više od godinu dana sam sama i čekam onog pravog, sve sam prepustila u ruke Božje. Bože moj, budem li birala sama opet ću pogriješiti pa je bolje da ja to prepustim Tebi.
Imala sam potrebu napisati svoje svjedočanstvo ne bih li možda nekoga potakla na razmišljanje jer sam sigurna da ima dosta slučajeva kao što je bio moj. Nažalost, živimo u vremenu u kojem je tjelesna „povezanost“ zamijenila one prave vrijednosti za kojima bi trebali težiti u vezi. Čistoća nije nešto zastarjelo i dosadno, ona je dar od našega Gospodina, a On svojoj djeci daje samo najbolje. Izaberite čistoću ako žudite za pravom ljubavi jer jedino je ona garancija onog pravog i iskrenog sjedinjena s drugom osobom.
Više svjedočanstava čitajte OVDJE
