Stupio je u augustinski red 1260. godine, a za svećenika je zaređen 1269. godine. Kao augustinac revno je njegovao duhovni život, odlikovao se jednostavnošću i čednošću, obdržavao je strogo siromaštvo. Bio je veliki pokornik, bičevao se vrlo oštro, osobito petkom. Često je pobolijevao od neugodnih i teških bolesti. Premda je bio kao pokornik strog prema sebi, odlikovao se budnošću i dobrotom prema drugima.
Kao svećenik je djelovao po mnogim mjestima dok se nije skrasio u Tolentinu, gdje je umro 1305. godine. Štovanje mu se proširilo izvan Italije, a napose u Španjolskoj, Francuskoj, Belgiji, Njemačkoj te Americi.
