Kao socijalni radnik za mlade šegrte i radnike industrijskoga Torina, čak je i sa samrtničke postelje na trenutak ustao da bi jednome svom štićeniku napisao pismo... Nije teoretizirao i »mlatio praznu slamu« - djelovao je i ljubio.
Iako rođen 1828. u bogatoj torinskoj obitelji, zahvaljujući pravom kršćanskom odgoju, Leonardo Murialdo nije okretao leda onima najugroženijima, već je, naprotiv, za njih osjetio posebnu sklonost. Tako je kao mladi svećenik, dodatno oduševljen primjerom sestara milosrdnica Vinka Paulskoga, u Torinu preuzeo upravu jednoga doma za šegrte. Tu je proveo punih 37 godina pomažući mladim, neiskusnim i siromašnim mladićima koji su živjeli u stalnoj opasnosti da ih narastajuća industrijalizacija i kapital smrve i ljudski unište. Zbog svojih dečki Leonardo je čak i prosjačio, kucao od vrata do vrata. Da bi im osigurao stalni materijalni izvor, dosjetljivo je osnovao i Pobožno torinsko društvo sv. Josipa, uzora radnika, koje se brzo raširilo po cijelom svijetu. Svojim mladićima Leonardo je bio puno više od socijalnog radnika. Bio im je poput pravoga oca, pa je brinuo i za njihovu primjerenu zabavu: glazbu, kazalište, tjelovježbu, ljetne kolonije... Znao je da i tim mladićima iz priprostijih obitelji treba obogaćivati duh, a ne dopuštati da ih se pretvori u »sivu radnu snagu« koja ne misli svojom glavom.
Znajući dobro kakve opasnosti prijete radničkoj djeci, sv. Leonardo trudio se senzibilizirati i širu javnost; nastojao je kod svih katolika buditi svijest o socijalnoj odgovornosti i solidarnosti prema siromašnijima. U tome se služio osnivanjem mnogih knjižnica sa štivom pristupačnim najširim slojevima, širenjem dobroga tiska, suradnjom s laicima. Čak je pokrenuo jedan list pod nazivom »Glas radnika«. Osobno, Leonardo je cijeloga života i dalje učio obilazeći razne socijalne ustanove, pohađajući tečajeve i socijalne kongrese. I ono najvažnije: sve vrijeme do smrti, 1900, dobro je znao daje na socijalnom području - od svih revolucija, stručnih teorija ili metoda – najbolja Isusova »metoda« ljubavi koja tiho daje ne tražeći ništa zauzvrat.
