Stoga ISTINOVATI više znači Istinito ugraditi u Život nego „život utrošiti u istinito" (Juvenal). Istina ima Crkvu, a ne Crkva Istinu. Ne konstituira Crkva nju nego nju konstituira Istina. A Istina je KRIST!
Kada teolozi govore o kršćanskoj Istini tada je važno reći da ona primarno daje novi Život, a ne novu spoznaju, jer i malenima su otvorena vrata Života i upisani su u KNJIGU ŽIVIH? Evanđeoska se Istina ne može svesti na formulu i leksičku formulaciju. Ona se mora prenositi Životom inače se „protivi smislu spasonosne Istine" (LJ. Rupčić).
Bolan je sukob između institucija kršćanskih crkava i Crkve Duha Kristova. Kroz povijest, a danas na sofisticiranije načine, crkva je u praksi ponekad odbacivala neke Istine. Drugi su ih prihvaćali i nažalost u kontekstu povijesno - socijalnih zbivanja, na vrhu mača vraćali istoj crkvi. Najpogubnije je držati Istinu u okvirima, a još pogubnije njome se koristiti i manipulirati. Moć, kontrola, vlast – ISTINI ne znače ništa jer i luksuzna je tamnica tamnica, ako je u nju zatvorena Evanđeoska karizma, karizma Istine koja je Svjetlo i Život.
Odgovornost je današnje Crkve za Istinu golema i nenadomjestiva. Descartes veli: „Ljudski je razum osuđen da se vječno vara u slučaju kad ga ni jedna božanska istina ne garantira".
Valja nam svima otkriti novu, svježu autentičnu vrijednost teologije i jednako tako bogatu Ljepotu Istine.
Srca na koljenima znaju - vrijednost teologije je pod KRIŽEM, a Ljepota Istine na KRISTOVU LICU.
