Čisto Srce je pozvano rasti, otvarati se, a ne zatvarati. Čežnja proširuje prostor u koji ulazi Vječna Ljubav. Takvim nadilaženjem sebe, u Čežnji za Vječnom Ljubavlju, Čovjek se očovječuje i ostvaruje.
Pogrešno bi bilo misliti da je lako ispuniti prazninu zbog odsutnosti onih koje volimo. I Stvoritelj se može poslužiti tom odsutnošću. On ne zadovoljava tu Čežnju do kraja, nego ostavlja prostora i praznini u našoj dubini. Prisutnost Raspete Ljubavi drukčije zadovoljava ljudsko Srce, produbljuje ga čak i pod cijenu trpljenja koje podnosi. Upravo to produbljenje donosi rast i dozrijevanje Čovjeku. Umijeće života je znati produbiti Čežnju ili, bolje rečeno, dopustiti Raspetoj Ljubavi da nam Srce produbi kako bi Čovjek mogao rasti i dozrijevati.
Marija je više od svih nas biće čežnje; premda stvorenje, ona je Majka Stvoriteljeva. Ona poznaje i priznaje vlastito siromaštvo i ovisnost o Stvoritelju. Ona je do apsolutne punine ostvarila vlastito djevičanstvo. Silinom Čežnje za Stvoriteljem do kraja je produbila vlastito Srce i otvorila njegov bezdan. To joj je dalo sposobnost da Ljubi Stvoritelja do Bola, Stvoritelja kojeg je pristala Roditi. Njena plodnost usko je vezana uz njezinu Čežnju za djevičanstvom. Njezina je Čežnja postala tako duboka da je u dubini bića, iz njezina izvora, istekla sama Raspeta Ljubav.
Slična je povijest izraelskog naroda: Stvoriteljevo obećanje oslobođenja i ispunjenja produbljuje želju za Stvoriteljem, koji ga iz ropstva vodi u pustinju, iz pustinje u Obećanu zemlju da bi, neprestano proganjan, produbio svoju Čežnju za obećanim Mesijom. Usporedo s tim je i čitavo čovječanstvo produbljivalo Čežnju za Stvoriteljem, da bi ju izreklo u maloj Mariji, u bezdanu Njenoga Srca. Sam Stvoritelj je izazvan ući u njega i ispuniti ga svojom Prisutnošću. Tako se dogodilo Čudo Djevičanskog Utjelovljenja u Mariji.
I naš je životni put isto stremljenje: vlastitom Čežnjom dubiti zdenac u kojem će provreti Raspeta Ljubav na koncu Vremena. Takvo življenje nosi Čežnju cijeloga čovječanstva koje, po Mariji, svjedoči: trebam Raspetu Ljubav i dubiti svoje Srce do konačnoga časa Stvoriteljeva dolaska.
Marija je majka i učiteljica čovjekove praznine i Stvoriteljeve punine, čovjekova siromaštva i Stvoriteljeva bogatstva, čovjekove nemoći i Stvoriteljeve svemoći, čovjekove čežnje i Stvoriteljeva ispunjenja.
Majko Marijo, Inspiracijo Čežnje, daj da nam život bude u stavu otvorenih ruku i Srca, raspet s Raspetom Ljubavi, u apsolutnom ostvarenju vlastitih Čežnji.
