Njegova je majka 1962. godine u vlaku, putovala iz Mostara za Slavoniju, i molila krunicu. Nasuprot nje sjedio je jugo oficir, koji je bio i pilot JNA. Kako je starica nenametljivo, ali uporno prebirala zrnca krunice, on joj se obratio pred ostalim putnicima: “Babo, a što ti to prebireš pod prstima? Kakva je to brojanica?“ „E, vidit’ će te vi, oficiri! Ovo će vas pobijediti!“ odgovorila je starica.
I podigla je svoju krunicu da naglasi što je htjela reći. „To je Gospina krunica. Ona će vas pobijediti!“. Oficir se bahato i cinički nasmijao: “Ma kakve to gluposti pričaš? Tko će nas pobijediti? Ti i ta tvoja brojanica! Znaš li ti babo, da mi imamo najmodernije oružje i avione? I to će nas pobijediti? Svašta!“ Bakica se nije dala: “Vidjet ćete! Ovo će vas pobijediti!“ I, zaista, 1992. izmoljene krunice su donijele i međunarodno priznanje Hrvatske. A JNA? Nema je! Kao da nikada nije ni postojala! Bakica koja je molila svoju krunicu u vlaku već je davno umrla. A mi živimo u slobodnoj domovini Hrvatskoj! „Slobodnoj? Pa ti nisi normalna!“ Već čujem očajničke, cinične i točne komentare o „slobodnoj Hrvatskoj“.
I slažem se, dok god smo u dužničkom ropstvu, što napokon prizanje i ministar financija – mi smo robovi, i ne možemo se zvati slobodnim narodom… Nekada nas je sputavala i sapinjala komunistička Jugoslavija, danas nas satire paralizirana hrvatska država i do neizdrživosti osiromašeni njezini građani. I što sad? Kako ovdje nastaviti živjeti? U svojoj domovini, za koju su moji učenici dali svoju mladost, zdravlje, a neki i živote, možemo li gledali u budućnost s optimizmom? Naravno! Zato to i pišem, i pozivam da mi se svi koji to mogu, pridruže u molitvi, jer ja sad, iz iskustva znam – molitva ima čudesnu moć.
Kad se sjetim… Od dana čitanja optužnice protiv Ante Gotovine – nas nekoliko, na različitim stranama Hrvatske i izvan Hrvatske – molile smo za oslobođenje nevinih ljudi. Žene su se u Zagrebu okupljale kod Gospe od Kamenitih vrata i ustrajno molile za nevine hrvatske generale! Sad znamo da smo molitvom izmolile pobjedu istine o Domovinskom ratu i s radošću smo dočekale dan pravedne presude Međunarodnog suda u Haagu: proglašavanje hrvatskih generala Ante Gotovine i Mladena Markača – nevinima! Koliko je bilo ptrebno moliti? Više od deset godina! Koliko je izrugivanja, poniženja i uvjeravanje da je sve uzalud, trebalo proživjeti? Jako mnogo!
Ali – nismo odustale! Za nevine ljude i istinu bile smo spremne moliti dokle god je to Božja volja! Do pobjede istine! Do oslobađajuće presude! I dočekale smo! Poučena tim iskustvom, znam Bog jako mnogo računa na našu ustarjnu molitvu i nepokolebljivu vjeru u konačan uspjeh! Prve subote u ožujku 2013. sa svojom kolegicom i njezinim učenicima i kolegama profesorima bila sam na hodočašću u Međugorju.
Kad smo se vraćali, svatko je u autobusu imao šansu nešto reći o dojmovima. I ja sam pozvana reći što me se najviše dojmilo, premda sam bila stranac. Predstavila sam se i jednostavno sam rekla: Ništa čudesno nisam doživjela, ali obećajem Gospi da ću se moliti Njoj i s Njom Isusu da ministar prosvjete, u hrvatskoj Vladi ili da ostavku, ili bude smjenjen! Svojim odluklama, pogotovo o spolnom odgoju, šteti našoj Školi i našoj djeci namećući im nešto veoma opasno, kakva je „rodna ideologija“. Molim vas, pridružite mi se i vi! Molimo zajedno! Molimo i za njegovo obraćenje, ali najprije – da se makne iz Škole i školstva. Naravno, nemam ništa protiv čovjeka, ali njegove ministarske odluke su pogubne za odgoj naše djece“.
Obećala sam i postiti, ali moram pokajnički reći da u tome nisam bila baš ustrajna, ali molila jesam i molili jesmo! Cijela jedna zajednica je molila, i to ustrajno, mjesecima, iz dana u dan, po dva sata dnevno, ciljano – za naše političare i Vladu! Zato sam se sinoć, kad sam na internetu među najnovijim vijestima pročitala da je misnitar prosvjete smijenjen – osjećala ganuto! Pobjednički! Ali, nakon što sam saslušala konferenciju za novinare premijera hrvatske Vlade – postala sam svjesna – velike odgovornosti! I dobila novi poticaj za molitvu i novu molbu za sve dobre ljude, i ljude dobre volje da mi se pridruže u molitvi: slijedeći moj i naš „molitveni maraton“ neka bude za nezaposlene (svih naroda i narodnosti, a posebno Hrvatske, naravno) i da svatko nađe zaposlenje u Hrvatskoj tako, da može živjeti sa svojom obitelji u miru i dostojanstveno. I opet čujem: “Ti nisi normalna! A kako to misliš napraviti? Tko će sve te ljude zaposliti i odakle sredstva za to?“
Ali, Isus, Sveta Obitelj i ja od toga projekta ne odustajemo! Nikoga neću ja zaposliti! Pobrinut će se za to sv.Josip, zaštitnik Hrvatskog sabora i njegova sveta Zaručnica, Kraljica Hrvata! Majka Terezija je jednom rekla da nam Bog neće dati ono za što ne molimo! Sad se molimo Svetoj Obitelji, s vjerom i pouzdanjem! Sveta Obitelj nas u potpunosti razumije! Imaju oni takva iskustva! Dok su tražili smještaj u Egiptu, (bez znanja jezika, bez novca, bez igdje ikoga svoga) kad su se napokon vratili u svoj dom u Nazaretu, nisu dobivali pomoć ni od kakvog „Caritasa“. Dapače, sv.Josip se još i te kako morao izlagati neugodnostima i rizicima tražeći posao kako bi mogao osigurati dostojanstven život za povjerenu mu Svetu Obitelj.
Sigurna sam: ova će Obitelj cijelo Nebo pokrenuti da nam pomogne, ali mi moramo odraditi svoj dio: moliti i iskoristiti sve darove kojima nas je Duh Sveti obdario: kreativnost, maštovitost, poduzetnost, hrabrost, marljivost, strpljivost i – sve to začinjeno duhovitošću, jer je Božji Duh zaista, zaista – duhovit! Bila sam ugodno iznenađena kad sam dva dana prije Svjetskog prvenstva u nogometu u Brazilu, u jednoj krojačkoj radnji vidjela lijepu suknju svu u crveno-bijelim kvadratićima. Gospođa koja ju je sašila povukla je pravi marketinški potez: ova suknja je i ljepša, i šarmantnija, i pristojnija nego bilo što drugo iz ljetnog odjevnog repertoara naših mladih djevojaka, a tako je „in“ i aktualna u izražavanju domoljublja…
I još nešto, veoma važno: trebamo osobno pisati i obraćati se svojim saborskim zastupnicima. Njihove elektronske pošte vrlo se lako mogu naći na internetu. Treba ih podsjetiti da su oni u Hrvatskom saboru zato da ispune ono što su nam obećali, i za to dobili naše glasove, a ne zato da si osiguraju saborsku mirovinu, ili da ispunjavaju želje svojih stranačkih šefova… Rijetko se tko sjeti i usudi naše zastupnike u Hrvatskom saboru imenom i prezimenom prozvati, i pozvati ih osobno na odgovornost, a još rjeđe – predložiti im neki projekt koji bi mogao donijeti nova zaposlenja.
Poučena nastupima pokojnog Otta von Habsburga, dugogodišnjeg zastupnika u Europskom Parlamentu (imala sam s njim intervju za, sada propali, „Vjesnik“, i slušala sam njegovo izlaganje na Obiteljskom Kongresu), pisala sam svom učeniku, saborskom zastupniku, i predložila da pokrene zanimljiv projekt koji ima sjajne šanse da uspije, i tako zaposli sve nezaposlene ljude jednog grada i još nekoliko sela… Odgovor je stigao slijedećeg dana: “Bit će mi čast učiniti sve što mogu za naš narod i našega Gospodina! Uspjet ćemo!“ naglasio je! Naravno da ćemo uspjeti! Da u to ne vjerujem, ne bih mu ni pisala! Uspjet ćemo zaposliti sve sada nezaposlene, očajne ljude. Kad Bogu vjerujemo, kad mu vjerujemo do kraja, bez „Ali“, govori nam Isus – možemo i brda premještati i pokrenuti gospodarstvo!
Zato ovo i pišem, i molim sve čitatelje da mi se pridruže u molitvi s beskrajnom vjerom i povjerenjem da će Bog blagosloviti svaki naš izmoljeni Oče naš i svaku Zdravomariju u krunici, i to svaki dan! Uspjet ćemo! Sigurno! Moj učenik, njegova obitelj i ja, svi suradnici i molitelji sastat ćemo se na svečanosti realiziranog projekta, tek kad zaživi u potpunosti! A kad će to biti? Ovisi o mojoj i o našim molitvama i vjeri! Za Gotovinu smo molili 11 godina, za smjenu ministra prosvjete više od godinu dana! Bog je Gospodar vremena i On najbolje zna kad je pravo vrijeme! Samo jedno je sigurno! Ne smijemo odustati! Jer, iskustvo pokazuje. Molitva ima čudesnu snagu! Iskoristimo je za dobro svakog, ali svakog čovjeka i svake obitelji, i u Hrvatskoj, i po cijelom svijetu. Sveta Obitelj to od nas očekuje! Ona vjeruje u nas i očekuje da joj vjerom i povjerenjem uzvratimo! Učinimo to!
Obitelj malih Marija
