Program prvog dana hodočašća sastojao se od molitve krunice na Brdu ukazanja, sudjelovanja na večernjoj svetoj misi i klanjanju pred Presvetim u župnoj crkvi sv. Jakova.
Drugoga dana otišli su u posjet i obilazak znamenitosti Mostara. U Mostaru su posjetili Katedralu Marije Kraljice neba i Majke Crkve, naučili su ponešto o njenoj povijesti i događanjima od izgradnje, ratnog vremena pa sve do današnjih dana. Hodočasnici su imali priliku vidjeti i kriptu svetog Josipa, te pozdraviti biskupa Petra Palića. Poslijepodne su imali molitvu križnog puta na Križevcu. Molili su tako da muževi nose križ, dok supruge čitaju postaje Križnog puta, a onda su žene nosile križ, a muževi su čitali. Veća djeca koja mogu nositi križ su također sudjelovala, a manji su čitali postaje Križnog puta sve do vrha.
Trećeg dana hodočašća zaputili su se u posjet u Šurmance, u filijalnu crkvu Milosrdnog Isusa gdje se čuvaju relikvije sv. sestre Faustine i sv. Ivana Pavla II. te ikona Milosrdnog Isusa povezana sa čudom iscjeljenja o čemu ih je detaljno upoznao sakristan Ljubo. Nakon molitve pred kipom uskrslog Isusa Krista krenuli su na povratak u Rijeku njihovim domovima i svakodnevici, ali puni predivnih dojmova, napunjeni Duhom, mirom te nezaboravnim druženjem na ovom njihovom prvom zajedničkom hodočašću Obiteljske zajednice u Međugorje.
Hodočasnici su nam također kratko odgovorili na neka pitanja u vezi osnutka i rada njihove Obiteljske zajednice u Rijeci:
1. Kako je nastala vaša Obiteljska zajednica?
Branko Ivošević: Na poticaj vlč. Kristijana Zebe, mislim 2014./15. pokrenuta je zajednica. Susreti su bili jednom mjesečno. Vodili su ih vlč. Kristijan Zeba i vlč. Pero Marjanović. Zadnje dvije godine susrete vode župnik vlč. Mato Berišić i djelatnice Ureda za obitelj Riječke nadbiskupije.
2. U čemu vas obogaćuje rad s obiteljima?
Jasminka i Davor Derenčinović: Za nas je obiteljska zajednica nešto što bi svaka župa trebala imati i raditi na tome da se što više proširi i u nju uključi što više župljana. Osjećaj prihvaćanja, zajedništva i ljubavi je potreba svih ljudi, a još kad smo povezani molitvom i vjerom u Boga i Majku Božju, to je toliko čvrst temelj za spas duše da je ne može ništa porušiti. Također je jako važna i za odgoj djece posebno u ovim modernim vremenima kad je "sve dostupno i dopušteno". Tu se također nadovezuje i katolička škola koja nastavlja taj duhovni odgoj, potiče i motivira djecu na činjenje dobrog, pomaganje i empatiju kroz razne inicijative i projekte. Oni su mali svjedoci Božanske milosti koja se može vidjeti na licima ljudi s kojima se susretnu.
3. Kako je došlo do organizacije hodočašća u Međugorje?
Dalibor Mandić: Tokom jutarnje molitve u jednu nedjelju prije otprilike mjesec dana dobio sam snažan poticaj otići u Međugorje. Isti taj dan nakon mise mi je isto rekla i Kristina Ivošević. Popodne istog tog dana isto je rekla i Mirela Komljen. Istoga dana tri osobe! Treba li više da se pokrenemo...
