On odgovara da će Jeger, drugi reče Jack Daniels. Stiže konobar i nosi naručena pića. Nosi dvije boce alkohola, uz to nekoliko coca-cola i negazirane vode. To je uredno, kako mi reče mladić, stavljeno u posudu s ledom.Potom je mladić rekao konobaru, u obliku primjedbe, da nije naručio cijelu bocu alkohola nego je mislio jednu dozu ili čašicu Jegera. Na to mu je konobar uputio pogled s čuđenjem iz kojeg se mogla iščitati konstatacija „zar si s marsa pao“ rekavši mu pa ovdje se piju i naručuju cijele boce. Dakle, postalo je već navikom da se piju boce alkohola. Stravičan je taj mladenački „obred“ gdje se mladost tješi i nadahnjuje alkoholom. Ta pošast je podjednako zahvatila djevojke i mladiće. Neki mladi će reći da se ne mogu ili ne znaju zabaviti ako nisu pod „gasom“. Da. Taj „gas“ se onda prenese u vožnji automobilom, te u nemoralnim scenama s nepoznatim mladićima i djevojkama „za jednu noć“.Društvo to promatra, nad tim se povremeno, zbog nečije pogibije ili trudnoće, sablazni i šokira i nastavlja s toleriranjem pijančevanja. Prošle su maturalne zabave, kako srednjoškolaca tako i osmaša. I oni su bocama žestice, osobito maloljetnici osmaši, zalijevali svoja slavlja. Čine to, što je sablazan i svetogrđe, i krizmanici koji su istoga dana primili sakrament Duha Svetoga, pa tu milost navečer po diskotekama bacaju kao bisere pred svinje. Tko je pozvan tome stati na kraj? Svi! Početak su roditelji. Ima ih, srećom, hrabrih koji ne dopuštaju da im maloljetnici odlaze na slavlja gdje se bocama alkohola nazdravlja. Pjesma grupe Gazde glasi: „Ja pijem da zaboravim“. A mi bismo trebali na to poručiti: Otrijeznimo se kako ne bismo zaboravili zaustaviti ovu pogubnu pošast.
