Potresno. Znakovito. Već to govori da smo mi poseban soj naraštaja. Opaki. I dogodilo se, Isuse. U srcu tvoga Tijela, Apostolske Crkve, gdje su u Korizmi 2020. ukinuta bogoslužja uz sudjelovanje puka. Nakon Papine intervencije, rimske crkve otvorene su za privatne molitvene pohode. Upravljačko središte Katoličke Crkve izvanjski je pusto, zahvatilo je i crkvene periferije. Sakramentalni i ostali javni život Crkve dio je pustošenja prostora od prisutnosti ljudi i zajedničkih okupljanja koje je zahvatilo svijet.
Nebrojeni su prestrašeni zbog virusa za kojeg znanstvenici kažu da nije opasan za 90 posto ljudi i da je epidemija s najmanjim brojem umrlih u pandemijskoj povijesti. U usporedbi s drugim bolestima od kojih ljudi umiru, najmanje je opće stope smrtnosti, oko 3 %. No panika i predanost strahu neslućenih su razmjera.
Prva postaja - Isusa osuđuju na smrt
Nakon što su i hrvatski biskupi donijeli preporuke o načinu sudjelovanja u liturgijskim slavljima u ovom svjetski orkestriranom trenutku, pohod ljudi na mise treće korizmene nedjelje, 15. ožujka 2020., u brojnim crkvama desetkovan je. Mnoge je taj prizor iznenadio. Mislili smo da se narod 'samo' neće rukovati, da neće blagoslovljenu vodu dotaknuti i na usta se pričestiti. Ali iz crkava odoše cijela ljudska tijela. Jedan svećenik reče: 'Eto kako je narod poslušan. Ljudi slušaju svoje pastire'.
Isuse, nakon što si ustanovio euharistiju na Posljednjoj večeri, zaputio si se s učenicima prema Maslinskoj gori. Tada si im rekao: „Svi ćete se sablazniti. Ta pisano je: Udarit ću pastira i ovce će se razbjeći“ (Mk 14, 26-27). Hvala ti što ljubiš i odabireš pastire, jer oni nam po sakramentima dijele tvoje božanske milosti. A znao si da će padati pod udarima, da će to izazvati sablazan i dovoditi do bijega stada.
Oprosti nam što smo naraštaj koji je bijegom iz crkava mnoge poljuljao i druge u bijeg nagnao. Hvala ti za Milosrđe prema nama, jer i nakon dva tisućljeća dokazane Ljubavi tvoga Otkupljenja, mi sablaznima i bijegovima tvom Duhu sudimo, poput starješina i glavara iz tvoga vremena.
Druga postaja - Isus prima na se križ
Ti si, Isuse, naviknut na napuštanja još od svoga Velikog petka. Ma i prije toga, kad si u Kafarnaumu govorio o sebi kao Kruhu života, o blagovanju tvoga Tijela i Krvi. „Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli za njime. Reče stoga Isus dvanaestorici: 'Da možda i vi ne kanite otići?'“ (Iv 6, 66-67).
Da i mi kanimo iz crkava otići osobito vidljivo i blisko doživjeli smo treće korizmene nedjelje 2020. Ta se nedjelja naziva Bezimena. Ime joj se nije dalo iz poštovanja prema Isusovoj muci i korizmi. Oprosti nam što je, ne jedna nedjelja, nego cijela naša Korizma 2020. - bezimena. Ne u javnom poštovanju Tvoje Muke i korizme, nego u fokusu i poštovanju naše muke, bez korizme. Nismo kadri pohoditi liturgijska slavlja čija sakramentalna snaga, govorimo - mijenja, podiže, ozdravlja, liječi. Gutamo pozadinu insceniranog spektakla koji poput usisivača kupi, dokida redovitost i urednost ljudske egzistencije, u obračunskoj igri opakih vlastodržaca ovoga svijeta.
Prije nego si apostole pohvalio da su ustrajali s tobom u tvojim kušnjama pa im u baštinu predao Očevo kraljevstvo, rekao si im: „Kraljevi gospoduju svojim narodima i vlastodršci sebe nazivaju dobrotvorima“. (Lk 22, 25). To je naše iskustvo, Gospodine. Da nas vlastodršci svijeta u ime slobode zatvaraju, najnovije naši domovi postaju zatvori i samoizolacije. Tako opasne da, iako smo zaraženi, ne trebamo pomoć liječnika. Nikad blaži i nepostojeći simptomi, nikad veće i strože, policijske i vojne mjere sigurnosti. Zapadnjaci su našli najbenigniji način za minimalno na pojedinca uložiti, a maksimalno za urušavanje zajednice i sistema postići. Nevidljivi neprijatelj ima nevidljive simptome, ali svi u kuće. To samo oči Duha mogu razumjeti. Uime sigurnosti, zakonima nam ograničavaju kretanje. Uime spašavanja života, označavaju i zastrašuju ljude, zarobljuju duše i tijela. Sve čine da stvore histeriju i govore: 'Nema panike'. Tvoj Duh, Gospodine, bistri i skida ljuske.
To je oduvijek tvoj križ, Isuse, kojega ponižavan ponizno nosiš - imaš konkurente i zapovjednu paralelu u nadležnosti. Moćnici zasićuju hranom i užicima, nude slavu prolaznog i krhkog svijeta i vlast položaja. S tom ponudom je i počelo tvojih 40 dana u pustinji. To te i u pitanju Jesi li ti kralj, i kakav je to kralj koji samog sebe ne spašava, dočekalo i pred Pilatom. A ti im pred svoje smaknuće kažeš: „Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde“ (Iv 18, 36). Hvala ti, Gospodine, što ti, Svevladar, na sebe primaš tako težak križ - stalno biti pred zemaljskim sudovima i od porota izazivan s pitanjima: Odakle tebi pravo i vlast? I to je cijena tvoje oplijenjenosti do sluge.
Treća postaja - Isus pada prvi put pod križem
Napuštenost od najbližih, od osoba od kojih se to ne bi očekivalo, od onih koji su jaki na riječima - to boli. Kada te u Getsemanskom vrtu „spopade užas, žalost i tjeskoba“, a duša ti bijaše „nasmrt žalosna“, svoje apostole tri puta si molio: „Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!“ (Mt 26, 38). Ti se rušiš, padaš, boriš u ostajanju vjernim Ocu. A nikoga da te utješi, pridrži. Da s tobom plače i krvavi znoj s tvoga svetog Lica obriše. Napušten si od najbližih izabranika. Među njima je i tvoj prvosvećenik Petar koji te netom prije te tvoje trostruke molbe uvjeravao: „Bude li trebalo i umrijeti s tobom - ne, neću te zatajiti“. A tako su svi govorili“ (Mk 14, 31). Uf! Tako svi govorimo. Do prve (ne)prilike za demantij. Oprosti nam, Gospodine, kad tupimo svijetu o našim krepostima, a u tome nismo bili prokušani, djelom potvrđeni.
Kako njima u Getsmaniju, tako i nama danas uzvraćaš. Ne koriš nas. Pred Ocem kao Sin čovječji padaš u strahu drhtanja, a nad grešne ljude božanski se sagibaš i suosjećaš: „Samo spavajte i počivajte! Evo, približio se čas! Sin Čovječji predaje se u ruke grešničke! Ustanite, hajdemo! (Mt 26, 45-46).
Oprosti nam, Gospodine, što smo mi, inače prvi do tebe i uz tebe, uzrok tvoga pada pod križem. Lomi te naša iznevjerenost, naš rascjep između riječi i djela. Moramo li ranjavanjem Trojstvene ljubavi spoznavati koliko je neizmjerno tvoje Milosrđe? Isuse, zaljubljen u zamućenu Božju sliku, čovjeka - Smiluj se našim ispitivanjima strpljivog čekanja Milosrdnog Oca.
Četvrta postaja - Isus susreće svoju svetu Majku
Susret pogleda dviju raspetih ljubavi, dviju duša kojima je povjerena istina o Otkupljenju svijeta. Zagrljaj dva križa zauvijek prožimajuća. Majka je ostala pod Križem i ispraća smrt svoga Sina. Kao utjeha i putokaz smatra nas dostojnima svojih pohoda kroz povijest u proročkim ukazanjima i u našoj dolini suza. Gospinim zahvatom tisuće je čudesno ozdravilo u bazenima s ljekovitom izvorskom vodom u Lurdu. Trenutno im je onemogućen pristup, u strahu od širenja zaraze - u Gospinom prisutnošću posvećenom svetištu. Inače marijanska svetišta nazivamo lječilištima duše i tijela. Ali mi smo naraštaj koji toliko toga izopačenoga u povijesti civilizacije stvara i čini prvi put.
“Molite, dječice, da vas Sotona ne ljulja kao grane na vjetru. Budite jaki u Bogu. Ne budite tjeskobni ni zabrinuti. Bog će vam pomoći i pokazati vam put. Molite se neprestano, da vas Sotona ne može iskoristiti. Molite da spoznate da ste moji. Dječice, ne bojte se, jer ja sam s vama i kad mislite da nema izlaza i da je Sotona zagospodario. Ja vam nosim mir. Ja sam vaša Majka i Kraljica mira“.
Peta postaja - Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ
Gospodine, mislim ovdje na sve Cirence koji su u povijesti Crkve, nametnuto i dragovoljno, pomogli nositi križ tvoga Tijela. Nisu se sramili tvoga Imena, priznanja tvoga Gospodstva, nisu pristajali na izdaju svoga poslanja i zvanja. Hvala ti za časnu i potvrđenu vjeru naših predaka, čija zavjetovanja Gospi i čudotvorne procesije obljetnički spominjemo i kao primjer slavimo i u 21. st. Ali bez poticaja da i danas mi to i tako činimo. Da i mi položimo temeljac neke buduće crkvene tradicije, da ostavimo svjedočanstvo iz ovog opakog vremena budućim naraštajima, koji bi naš polog uzdizali kao proglas Isusove i Gospine čudesne intervencije u zaštiti od opasnosti velikih, narodnih zajednica. Mi ćemo u procesiju s Križem i Presvetim ići kada za to dođe točno određeni datum, kada to bude znak tradicije, kada to nalaže kalendarski trenutak i blagdan, a ne iznimna i vapijuća životna situacija. I tada, kada opasnost mine, govorit ćemo da ulicama grada i među ljudima želimo javno svjedočiti našu opredijeljenost za Krista.
Zahvaljujem ti, Isuse, za svakog svećenika koji ovih dana praznim ulicama svjetskih gradova pronosi Presveto i njime narod, grad i zemlju blagoslivlja, odvažno svjedoči svoje svećeništvo i vjeru u tvoju prisutnost u Oltarskom sakramentu. Takvom ljubavlju, združeni s tobom, pokazuju pastirsku blizinu narodu i tko je istinski Moćnik. Pokazuju kako je Ljubav domišljata, ne napušta i kako svaka volja nađe načina. Svjesni da bi „slavina bila beskorisna, da nije milosne vode koja njome protječe“ (Padre Pio). Oprosti nam našu zatvorenost za iskustvo da ti nosiš nas, a ne da mi nosimo tebe. I kada odbijamo biti Cirenac u metru hoda i satu suosjećanja s tvojom posvećujućom Mukom. Hvala ti za sve otvorene crkve baš u ovim danima. Otvorena vrata crkava kao da nikad nisu jače sjala i pozivala.
Šesta postaja - Veronika pruža Isusu rubac
U osobi Veronike, Isuse, zahvaljujem ti za znanstvenike, liječnike i medicinsko osoblje koji nas u ovom nametnutom valjanju poučavaju i služe. Koji nasuprot izjavama i dramama političara da smo u stanju rata, mirno i utemeljeno pojašnjavaju kako razloga za taj stupanj kolektivne panike nema. Hvala ti za njihove glasove u vremenu koje glasove ljudi želi utišati a gradove pretvara u nečujne spavaonice.
Pojava tog virusa puna je paradoksa. Stručnjaci govore i u vijestima slušamo: „Čovjek je zaražen, ali NE pokazuje simptome“. Osoba ne pokazuje nijedan simptom, ali nosiš oznaku 'Zaražen'. Zarazan. Ljudi su toj kvalifikaciji dali enormnu vjeru i povjerenje. Riječ korona koristi se kao da je postala pečat, žig ljudi. Na latinskom ta riječ znači kruna, aureola. Tvoje je Lice, Isuse, umivala Trnova kruna na tvojoj glavi, i ti svakoj kruni znaš porijeklo i nakanu postavljanja.
Svjetska zdravstvena organizacija kaže da se 80 posto ljudi oporavi od bolesti bez potrebe za posebnim liječenjem. Stalno čujemo da „zaraženi pokazuju blage simptome“. Ali za nešto što uopće ne pokazuje simptome ili je blago kada se pokaže, prizori prevencije su kao nikad viđeni u takvim razmjerima, rigorozni i apokaliptični. To je toliko opako da se time diče i moćnici ovoga svijeta, ljudi iz okruženja predsjednika zemalja, vladari, ministri, glumci, pjevači, jetseteri. I oni pristaju biti nositelji oznake Zaražen. U tako opasnoj epidemiji poznati u izolaciji se slikaju i snimaju. Govore da trebamo biti međusobno udaljeni metar i pol, a njihova žena je tik uz njih dok nas to upućuju. Sami kažu da se dobro osjećaju. Svojim tjelesnim držanjem pokazuju sve suprotno od težine koju izazivaju prizori osoblja u zaštitnim maskama i odijelima, poput liječničkih komandosa.
Nanometar virusa predstavljen nam je kao paklena zvijer na zemlji. Gospodine, molimo te hrabrost pojave nazivati pravim imenom. Ti si za sebe rekao da si Sin Božji - i zato si umro.
Sedma postaja - Isus pada drugi put pod križem
Po preporuci državnih vlasti, i crkveni pastiri poslušali su restrikcije. Božja riječ kaže da je Crkva pozvana biti kvasac, a ne tijesto. U tvom drugom padu, Gospodine, opet smo te srušili mi koji se nazivamo tvojima, jer smo kao sol obljutavili. Svjetiljka smo pokrivena posudom, nismo na svijećnjaku „da oni koji ulaze vide svjetlost“.
Svjetina je Pilatu vikala: „Ukloni! Raspni ga!“. Pilat im je odgovorio: „Zar kralja vašeg da razapnem?“. Na to su glavari svećenički Pilatu odgovorili: „Mi nemamo kralja osim cara“. (Iv 19, 15). Opet miris vlasti. Oprosti nam, Kralju vjekova, što i mi ovih dana većinski, poput svećeničkih glavara oko tebe u Jeruzalemu, isto to pokazujemo: „Mi nemamo kralja osim cara“.
A istina je da smo mi u upravljačkom smislu siročad. Na čelu naših država nisu brižni vladari naroda, nego korporacije i tajna društva čiji novac klade valja. Biramo posluh svijetu. Tako je na zemlji lakše. Ne želimo biti izrugani. Nećemo se označiti Kristovima, jer to nas s vlašću i svijetom moguće konfrontira. Ali pristajemo sebe označiti potencijalno zaraženima!
Osma postaja - Isus tješi jeruzalemske žene
Gospodine, tko ti je bio blizu dok si križ nosio, a tko je bio daleko od tebe? Blizu su ti bile osobito žene, koje su za tobom plakale i naricale. Na samrti si, ali ti i tada tješiš. Izmrcvaren, krvav, isprebijan, kako si samo svoje tijelo i kosti uspio okrenuti prema ženama i reći im: „Kćeri jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom“ (Lk 23, 28).
Isuse, ovih dana jako me dotaknula riječ iz Evanđelja: „Petar je išao za njim izdaleka“ (Lk 22,54). Kao da sam je prvi put čula. I Marko kaže: „Petar je izdaleka išao za njim do u dvor velikog svećenika“. To - izdaleka! Ali, ne samo da je tvoj odabranik bio na sigurnoj distanci od tebe. Nego se i među one koji tebe sude, ugodno smjestio. „Tu je sjedio sa stražarima i grijao se uz vatru“ (Mk 14, 54 b). „Posred dvorišta naložiše vatru i posjedaše uokolo. Među njih sjedne Petar“ (Lk 22, 55). Što se događa kada smo daleko od tebe? U svom komodu, namješteni i smješteni, pasivni i znatiželjni promatrači. Kad se grijemo i na sigurnoj udaljenosti fino sjedimo. Dogodila se izdaja. U tim okolnostima Petar tri puta niječe da te poznaje.
Isuse, hvala ti što baš na Petru pokazuješ kolika je moć preobrazbe po tvome Duhu, koji je na njega poslije sišao do njegovog mučeništva za tebe. Oprosti nam što te i mi toliko puta pratimo izdaleka. Grijemo se u onome što smatramo sigurnim, propisno udaljeni od tebe. Oprosti kad god su oni koji su na položajima u Crkvi i povjereno im je upravljanje na dobro duša, svojim duhom bili daleko od tvoga Duha. To gledati i prihvatiti za naše je posvećenje. Da se tešemo u nemrmljanju, da se oslanjamo na tebe i uočavamo kako tvoj Sveti Duh vodi Crkvu. Smiluj se, Gospodine, našim kukavičlucima i iznevjerenosti u odgovornosti ljudi Crkve na položajima. Ti kažeš: „Ne plačite nada mnom, nego nad sobom“. Molim te za dar srama pred tobom, za dar kajanja zbog uzmaka i grijeha propustom.
Deveta postaja - Isus pada treći put pod križem
U tom padu, Gospodine, osjećam sudar kršćanske i mudrosti svijeta, o kojoj Pavao piše u Prvoj poslanici Korinćanima. U Korintu su dvije trećine stanovnika bili robovi, a bio je i intelektualno središte i kozmopolitski grad. Dolazi do razdora i sablazni, podjela među vjernicima. Slika našeg trenutka. U tvom trećem padu vidim naše navještaje koje pratimo svojom retoričkom uzvišenošću, mudrošću svoje besjede, a obeskrjepljujemo snagu tvoga križa.
Težak je križ trpjeti ljudsku oholost. „Uistinu, besjeda o križu ludost je onima koji propadaju, a nama spašenicima sila je Božja. Ta pisano je: Upropastit ću mudrost mudrih i odbacit ću umnost umnih… Doista, kad svijet u mudrosti Božjoj Boga ne upozna mudrošću, svidjelo se Bogu ludošću propovijedanja spasiti vjernike. Jer lûdo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi. Lûde svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake“ piše Pavao Korinćanima.
Gospodine, skloni smo uvjerljivo propovijedati naše zemaljštine, a ne biti u „pokazivanju Duha i snage da se vjera naša ne temelji na mudrosti ljudskoj, nego na snazi Božjoj“. Pavao kaže da je tvoja Mudrost sakrivena u Otajstvu i ne poznaju je knezovi ovoga svijeta koji propadaju. „Naravan čovjek ne prima što je od Duha Božjega; njemu je to ludost i ne može spoznati jer po Duhu valja prosuđivati… A mi imamo misao Kristovu“ (1Kor 2,14-16).
Deseta postaja - Isus svučen i žuči napojen
Korizma 2020. za svijet i za svjedočanstvo Crkve ima kiseli okus, Isuse. Poput octa čiji okus toliko zdrma da si ga i ti odbio piti kada su tvoju žeđ htjeli utažiti octom u Kalvariji. Ostao si radije žedan, nego da si do te mjere ponižavajuće za dostojanstvo čovjeka, patnika, popio gorki pelin prolaznih sudaca. Koji previđaju da će pred tebe, Vječnoga, Suca, u svom prijelazu doći. A kad su tvoje usne ocat dotaknule, rekao si 'Dovršeno je'. Dotaknula se gorka ponuda ljudi i gorka smrt tijela. Oprosti nam, Gospodine, što smo ove Korizme ispraznili crkvene kamenice od blagoslovljene vode. Mnogi su taj čin doživjeli kao ocat, a ne kao vino. U ovim danima pogled na korpus Raspetoga na križu osobito dira. Oprosti nam za sve ono kad te samo gledamo, kad te svojim grijesima svlačimo, a životom ne nasljedujemo i sebe u tebe ne odijevamo.
Jedanaesta postaja - Isusa pribijaju na križ
Mislim na sve stare, nemoćne, već bolesne i na zalazu života, koje taj virus osobito i najviše pogađa. Stariji ljudi koji inače imaju respiratornih i drugih problema pogotovo su na udaru ove kao za njih podešene smrtonosne injekcije. Kao da se jednim potezom, kolektivno eutanazijski prema trećoj i zdravstveno narušenoj najstarijoj životnoj dobi, selektivno naciljala i ubrzala smrt najnemoćnijih, starih ljudi koji su 'socijalni teret društva', a tek gospodarstva čiji su kapital i oni podizali.
Kao da ti ljudi u svojoj starosti i bolesti već nisu dovoljno raspeti, pa ih virus treba zaključno zakucati, zadnji čavao u njih pribiti. Starost se shvaća kao trošak, a ne kao bogatstvo, kaže papa Franjo i proziva pogubnu kulturu odbacivanja slabijih kojoj se treba suprotstaviti. Oprosti nam, Gospodine, za odbacivanja ljudi koji su slabiji u tijelu i umu. Oprosti nam što odbacujemo poziv da svoj korak mjerimo prema tim osobama koji predstavljaju korijen društva i iskustvo života.
Dvanaesta postaja - Isus raspet umire na križu
„I povika Isus iza glasa: Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj. To rekavši, izdahnu“ (Lk 23,46). Preventiva kod ovog virusa je udaljiti ljude jedno od drugoga. Ljudi su se počeli bojati daha čovjeka. Opasan postaje dah - baš ono što je Bog prema nama u stvaranju uputio: „Bog napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša“ (Post 2,7).
I ti si, Isuse, dahnuo prema apostolima kad si im dao za nas sredstvo oslobođenja - svetu ispovijed. Učinio si to baš prvoga dana po svom slavnom Uskrsnuću. Tvoje krvave rane tada još su bile vidljive, svježe, otvorene. Ali nije ti trebao zavoj, nije bilo straha od infekcije.
Stao si tada sred svojih učenika koji su u strahu od Židova zatvorili vrata, pa im rekao: 'Mir vama! Kao što mene posla Otac, i ja šaljem vas'. To rekavši, dahne u njih i kaže im: ‘Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im'” (Iv 20, 21-23). U Korizmi 2020. upitno je kako će izgledati pokornička bogoslužja kojima su mnogi pristupali kao jedinom godišnjem ili rijetkom ispovijedanju grijeha. Zbog opasnosti bliskog daha, ne znamo kako će se ostvariti: „Ispovijedajte dakle jedni drugima grijehe i molite jedni za druge da ozdravite! Mnogo može žarka molitva pravednikova (Jak 5,16). Oprosti nam, Gospodine, što i dahu koji život znači, oduzimamo dah.
Trinaesta postaja - Isusa skidaju s križa i predaju Majci u krilo
Isuse, dok si skidan s križa, ipak si prepoznat kao Mesija. „A kad satnik koji stajaše njemu nasuprot vidje da tako izdahnu, reče: Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji“ (Mk 15,39). Luka piše, „Zbilja, ovaj čovjek bijaše pravednik“.
Gospodine, ljudi koji te napadaju i tvoje božanstvo negiraju, često svojim postupcima kao da priznaju vlast i moć koju ti značiš i nosiš. Pokazuju to satnik i ljudi koji su te s Judom došli uhititi. Pred naoružanom četom svećeničkih glavara i slugu farizeja rekao si samo dvije riječi: „Ja sam“. Na to, Ivan piše, „oni ustuknuše i popadoše na zemlju“. Tim uzmakom i instinktivnim poklonom priznali su tvoje Božje veličanstvo. Jer „na Ime Isusovo prignut će se svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika“. Gospodine, kada te ovaj svijet zatvara i osuđuje, zapravo pokazuje svoje uvjerenje da si snažan i da imaš vlast. Moćan si i na križu, slavljen u sakramentima, pobožnostima i blagoslovinama.
Oprosti nam, Gospodine, kad imamo obličje pobožnosti, a snage smo se njene odrekli. Apostol Pavao piše Timoteju da se to javlja u teškim vremenima posljednjih dana. I upozorava da se takvih klonimo. Kako da se mi sebe klonimo? Oprosti nam što poučavamo, a sami nismo sposobni spoznati istinu. Oprosti nam za pokvareno i lukavo umovanje dok će „Zli ljudi i vračari napredovati sve više u zlu - kao zavodnici i zavedeni“ (2 Tim 3,13). Oprosti što zaboravljamo da će „svi koji hoće pobožno živjeti u Isusu Kristu, biti progonjeni“ (2 Tim 3,12).
Četrnaesta postaja - Isusa polažu u grob
U situaciji uzdizanja virusa intenzivno vidimo kako Sotona ne napada samo pojedinca, ne manipulira samo skupinama. U gradovima vlada grobna tišina. Nevidljivi neprijatelj i nas je učinio nevidljivima, živim mrtvacima. I za naša uskrsnuća treba puno više od tri dana.
Zlo je poharalo vjerničke i nevjerničke, duhovne, sportske i sve druge zajednice i zajedništva, zemlje i narode. U globalizaciji straha i panike enormni je doseg u pokoravanju ljudi bez obzira na svjetonazorska i politička uvjerenja. „Onoga se dana Herod i Pilat sprijateljiše, jer prije bijahu neprijatelji“ (Lk 23, 12). Povezalo ih je pranje ruku u presudi Istine i Života.
Gospodine, kao nikad čujemo i za važnu preventivnu mjeru nam se govori: „Perite ruke“. 'Oprao je ruke' dosad smo metaforički vezivali uz Pilata, u smislu skidanja odgovornosti sa sebe. Oprosti nam za sva naša pranja ruku koja činimo kada se povlačimo i popuštamo nagovorima i urlanju svjetine.
Mnogi odoše s Križnog puta u vremenu korizme koje nam je darovano kao osobita duhovna priprava za svetkovinu tvoje vidljive pobjede nad smrću. Ti si svoju pobjedu prije 2020 godina učinio za sav svijet i dovijeka vidljivom. Mi, koji se nazivamo tvojim učenicima, 2020. za svijet u mnogome činimo vidljivim naš poraz - u autentičnom biblijskom, evanđeoskom i tradicijskom ispovijedanju vjere i vjernosti tebi, u pokorništvu i zajedničkom slavljenju sakramenata. Ti si porazio smrt. Molimo te, Gospodine, da umjetno a snažno režirana smrt nas ne porazi. Pored tebe živoga. Najsnažnijega.
Tvoje uskrsnuće od mrtvih vezano je uz prepoznavanje tebe u lomljenju kruha. Prvi dani tvoga uskrsnog života u znaku su euharistije. Oprosti nam što smo zagledani u našu slomljenost, a ne u tvoje lomljenje za nas. Hvala ti što nas uvijek čekaš za oltarom. Što nam uvijek iznova opraštaš sva opravdavanja naših egoizama i strahova, izlike naših bjegova, naša tumačenja zašto nešto nije sablazan nego oprez, razboritost i raspoloživa suradnja - S kim i u čiju korist, Gospodine?
Skini nam poveze sa srca i uma u kajanju za grijehe mišlju, riječju, djelom i propustom. U molitvi da ti u nama trajno budeš nastanjen. Jer kad dođeš, nećeš rasuditi riječi nadutih, nego djelatno posvjedočenu krepost. „Ta nije u riječi kraljevstvo Božje, nego u kreposti“ (1Kor 4,20).
