Početak je ovog zavjetnog hodočašća, koje već 5 godina uzastopce organizira bratovština "Marijanski zavjet za Domovinu", bio 8. lipnja u Osijeku te je nakon 75 dana ili 11 tjedana, došlo do svoga cilja - Dubrovnika.
Tijekom cijelog zavjetnog hodočašća, koje je usmjereno na molitvu za boljitak domovine, hodočasnici su svaki dan slavili Misu i na njihovom putu pratilo ih je mnoštvo svećenika koji su s njima hodali od jednog do više dana, te im bili duhovna pomoć i pratnja. Iz godine u godinu i broj se hodočasnika povećava te se tijekom različitih ruta iz dana u dan mijenja, a na zadnjoj 102,8 km dugoj ruti, od 17. do 21. kolovoza od Metkovića preko Neuma, Slanoga, Orašca i Rožata, sudjelovalo je preko 80 hodočasnika koji su se na kraju okupili u dubrovačkoj katedrali.
Uz zahvalno slavlje dovršetka 5. Marijanskog zavjeta za Domovinu, ujedno se obilježavao i Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima.
U svojoj propovijedi biskup Uzinić osvrnuo se prvo na cilj ovog zavjetnog hodočašća koje se ne zaustavlja samo na molitvi za boljitak domovine, već se kroz molitvu prepoznaje smjer kojim treba ići da bi se stvari promijenile, u smislu da svatko, kada prepozna taj smjer, onda i preuzme onu odgovornost koja mu pripada kako bi se te stvari doista promijenile. Osvrnuvši se na prvo misno čitanje (Suci 9, 6-15) koje je govorilo o tome kako se ni maslina, ni loza, ni smokva nisu željele odreći onoga što jesu kako bi prihvatili vladanje nad drugim stablima nego je to prihvatio glog, biskup je primijetio i kako oni koji imalo vrijede zapravo ne žele vladati i preuzeti te uloge u društvu.
Uputio je poziv svim hodočasnicima da na hodočasničkom putu, ali i u svakodnevnici, svatko sa svoje strane ispita svoju odgovornost, koja se ne može samo kroz molitvu i hodočašće ispuniti jer to nije dovoljno, nego i kroz konkretno djelovanje.
S druge strane pozvao je prisutne da mole za Domovinu i one koji u našoj domovini vrše različite političke i druge funkcije u trodiobi vlasti, da te funkcije vrše na najbolji mogući način. Potrebno je moliti i činiti sve što možemo da nama ne vlada ‘glog’ koji će iza sebe ostaviti ‘spaljenu zemlju’ nego se truditi birati one koje držimo najboljima i moliti za one koje smo izabrali da vladaju kako bi bili oni koji služe.
- Važno je što ste uzeli Mariju koja će vas zagovarati i koja je uzor, put ljubavi i služenja, najbolji put, i sami se možemo uključiti i pokazati i drugima kako da se uključe na taj put, gledajući na druge i služeći im u ljubavi - kazao je biskup hodočasnicima.
Biskup Uzinić je istaknuo kako je razjedinjenost hrvatskog naroda još jedan veliki problem za napredovanje i boljitak domovine.
U ovom slavlju prisjećalo se i žrtava svih totalitarnih i autoritarnih režima, u sklopu Europskog dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima koji je ustanovljen u spomen na 23. kolovoza 1939. kada je sklopljen sporazum o nenapadanju i podjeli interesnih sfera između Njemačke i SSSR-a, poznat i kao Pakt Ribbentrop-Molotov.
- Taj pakt je uzet kao dan sjećanja na totalitarne režime jer pokazuje da su svi totalitarni i autoritarni režimi isti, da je komunizam jednak nacizmu i nacizam komunizmu, da među njima nema razlike. Mi bismo kao narod, želimo li konačno krenuti naprijed i razriješiti naše povijesne svađe i podjele, a na putu pomirenja, trebali napraviti radikalan odmak od svih totalitarizama, i od nacizma i od komunizma, i krenuti konačno naprijed - istaknuo je biskup Uzinić.
Podsjetio je kako je na početku hrvatske neovisnosti postojao projekt nacionalnog pomirenja koji je kao dobre plodove donio oslobađanje od agresora i slobodu, no nakon toga je taj projekt pao u zaborav. Ponovo su se pojavila prisjećanja, ali i težnje i za jednim i za drugim sustavom koji su nas zavađali.
Biskup je potom cijelu situaciju sagledao u svjetlu pročitanog evanđeoskog ulomka (Mt 20,1-16a) koji je govorio o vinogradu u kojeg domaćin poziva radnike te je kazao da našu domovinu možemo promatrati kao vinograd. Da bi on funkcionirao, oni koji su pozvani da mu dadu svoj doprinos trebaju se odazvati i raditi marljivo, sa srcem, dajući najbolje od sebe. Pri tome nije važan, evanđeoskim rječnikom rečeno, sat u kojem je netko došao, odnosno, preneseno na našu situaciju, nije važno, kada je posrijedi nacionalno pitanje, pripada li netko jednome ili drugome, je li se uključio u nekome prijašnjem ili kasnijem povijesnom trenutku, nego je važno 'da si se uključio i da sa svoje strane daješ najbolje od sebe na planu rada i zalaganja za dobrobit svog naroda i njegove neovisnosti i slobode'.
IKA/Laudato/M.P. Photo: IKA
