'Dođite da u radosti srca zajedno kličemo Gospodinu zahvaljujući mu na svemu što je učinio meni, ‘… jer milošću Božjom jesam što jesam i njegova milost prema meni ne bijaše uzaludna’ (1Kor 15,10)' kroz 60 godina svećeničkog služenja Božjem narodu, stoji u pozivu fra Šagija na Misu proslave ovog njegovog jubileja.
Slavite dijamantni jubilej svoga svećeništva u nedjelju. Koji se osjećaji u Vama bude?
Sve mogu u onome koji me krijepi. To je Isus. Njemu sam sluga. Nemam vremena biti star.
Jeste li radosni zbog ovog slavlja?
Nemam razloga biti žalostan. Godine su godine, ali često kažem da nemama vremena biti star.
Možete li izdvojiti neki trenutak iz proteklih 60 godina kojeg se najradije sjećate?
Najradije se sjećam upravo onoga što sam kao dječak sanjao, a to je ređenje u Varaždinu. Redio me tadašnji biskup Milan Lach, Varaždinac. Za ređenje nisam imao potrebnih 26 godina budući da sam skratio godine provedene u vojsci. Umjesto dvije godine, bio sam godinu, a i preskočio sam jedan razred pa nisam imao navršenih 26 godina koje je potrebno imati za ređenje. Pisao sam u Vatikan zamolbu da mi dozvole da se redim i dobio sam dopuštenje. Nisam sebe u ničem drugom vidio osim u svećeništvu. Tijekom 60 godina bio sam na raznim dužnostima, ali nikad nisam bio na odmoru.
Postoji li neki izuzetno bolan trenutak u Vašem životu?
Moram reći da ne. Jako sam sretan što sam svećenik. Nikad se nisam htio odreći pastoralnog rada.
Koji je lijek za dugu starost?
Što čovjek ne može trčeći može šepajući. Čovjek mora biti jako pažljiv i ne smije u ničemu pretjerati. Sve mogu u onome koji me krijepi. To je sveti Pavao lijepo napisao i to sam uzeo kao moto za 60. obljetnicu svećeništa. Dragi Bog određuje treba li me ili ne.
Cijeli razgovor s fra Bonom Zvonimirom Šagijem poslušajte u petak, 2. studenoga, u 14.30 u programu Hrvatskog katoličkog radija.
