Mladifestu je dao svojevrsnu lakoću u odvijanju programa ne nabijajući puno kateheza i svjedočanstava, dopuštajući da se mladi između točaka dobro 'razmrdaju' pjesmom i plesom, izbace svoju mladenačku energiju i onda lakše miruju u slušanju.
Također je unio svojevrsnu mirnoću u cijeli doživljaj programa, koja dolazi iz njegova stava i bića koje zrači postojanošću, mirom i ozbiljnošću. Ipak, kad si dozvoli našaliti se na račun samoga sebe ili svojih fratara, iz njega izbija britak smisao za humor i topli smiješak.
U najavama prije točaka pažljivo i smisleno je odabirao teme na različitim Mladifestima, a ove godine je baš pogodio sa citiranjem odlomaka tekstova koje je napisao pokojni fra Slavko Barbarić, pokretač ove duhovne obnove za mlade.
Ove godine kada se obilježava 25 godina od njegove smrti (2000. – 2025.) potrebno se podjećati svega onoga što je ovaj čovjek, nadahnut Božanskom i Gospinom ljubavlju neumorno pokretao. Svojim suradnicima je govorio: „Prošlost pripada milosrđu Božjem, budućnost pripada Božjoj ljubavi, a ja mogu živjeti samo sada, i u tom sada truditi se maksimalno iskoristiti i utjeloviti milosti koje mi Bog daje!“
U propovjedi koju je fra Zvonimir imao na 36. Mladifestu u srijedu, 6. kolovoza, na blagdan Preobraženja Gospodnjega, uz druge poticajne misli, posebno se ističu poruke vezane uz opasnosti virtualizacije života i sakramenata. Ovaj dio njegove propovijedi donosimo u cijelosti:
„Isus je Učitelj i on u svakoj gesti i u svakoj riječi poučava. On nam govori kako je sve ono što doživljavamo u ovome svijetu jako važno za naš duhovni rast. Ali trebamo to doživjeti. A doživjeti možemo samo kroz tijelo, a u tijelu se onda pokreće i naš duh, naši osjećaji…
To isto možemo primijeniti na euharistiju. Euharistija se ne može gledati preko televizije. Ona se može samo živjeti aktivno sudjelujući u njoj. Osjećajući na svome tijelu ljepotu zajedništva, blizine, dodira – i onog ljudskog u pružanju mira i onog božanskog u blagovanju Tijela Kristova. I upravo nas po tome Gospodin preobražava. Od gledanja i promatranja dolazi dodir s našim tijelom i prebivanje u našem tijelu. Postajemo živi tabernakul – svetohranište nakon pričesti, što onda pokreće i naš duh.
Nismo ovdje samo kako bismo promatrali. Ovdje smo kako bismo sudjelovali, odnosno kako bismo imali udjela u ovom otajstvu. Zato nas Crkva i poziva da, pored kruha i vina, prinesemo i sebe na oltar, da i mi snagom Duha Svetoga budemo preobraženi u nova stvorenja, u one koji će svim srcem pristajati uz Gospodina i svojim svetim životom svjedočiti slavu Božju!
Zato nemojmo biti zbunjeni, braćo i sestre, kod ovog otajstva, nego otvorimo svoja srca Bogu. I nemojmo samo promatrati i dolaziti i odlaziti bez najvećeg udjela – pričesti Kristovim tijelom. Ali trebamo živjeti tako, živjeti sveto da se na svakoj euharistiji možemo pričestiti!
Krist je na Kalvariji pobijedio grijeh i onda očitovao onu slavu koju su učenici bili vidjeli na gori Tabor. Dakle, moguće je i potrebno je da i moj život svjedoči kako je Bog uništio grijeh i kako me je poveo putem preobraženja.“ – kazao je fra Zvonimir Pavičić.
