medjugorje shop 3

O nasljednjom grijehu i grijesima predaka

Nasljednji grijeh, istočni grijeh, grijeh predaka kroz sakramente ...

Poštovanje,

volio bih znati malo više o nasljednom grijehu. Znam da je bez obzira na svećenikov grijeh, ispovijed ili misa na koju vjernik dolazi valjana (ne bi bilo pravdno da je vjernik kažnjen zbog grijeha nekog svećenika). Kako onda neki čovjek može imati nasljedni grijeh s obzirom da ga on nije počinio već naslijedio? Lijepi pozdrav!

Pitanje je postavio vjernik don Damiru Stojiću na web stranici Studentskog pastorala. Njegov odgovor prenosimo u cijelosti:

Hvaljen Isus i Marija!

Prenošenje je istočnog grijeha tajna koju ne možemo potpuno shvatiti. Ipak, po Objavi znamo da je Adam primio izvornu svetost i pravednost ne samo za sebe, nego za svu ljudsku narav: popuštajući zavodniku Adam i Eva čine osobni grijeh, ali taj grijeh zarazuje svu ljudsku
narav koju će oni prenijeti u palom stanju. To je grijeh koji će se svemu čovječanstvu prenositi razmnožavanjem, to jest prenošenjem ljudske naravi lišene izvorne svetosti i pravednosti. Zato se istočni grijeh naziva "grijehom" na analogan način, to je grijeh "naslijeđen" a ne "počinjen", to je stanje a ne čin (KKC 404).

Dakle, slično kao što osoba od roditelja baštini svu ljudsku narav (a tako može baštiniti i neku nasljednu bolest), tako se nekako i istočni grijeh prenosi kao trajno obilježje naše ljudske naravi nakon pada prvih ljudi.

Zaključak koji si iznio po sličnosti polazeći od činjenice da grijeh svećenika ne čini sakrament nevaljanim ne stoji iz više razloga, a navest ću samo neke. Prvo, samo je istočni grijeh stanje naravi, a drugi su grijesi osobni čini. Drugo, istočni grijeh je nasljedan, a kada bi osobni grijeh svećenika činio sakrament nevaljanim, njegov bi grijeh bio “zarazan”, a ne nasljedan. Treće, sakramente svećenik vrši u osobi Isusa Krista, snagom sakramenta svetoga reda, a ne snagom svoje vlastite osobe i svetosti, odnosno grešnosti.

U prenošenju se života pak događa sudjelovanje Boga i čovjeka u stvaranju “na svoju sliku” (usp. Post 1,26; 5,3), pri čemu postajemo slika Božja, ali nažalost narušena slika kakva su i sami naši roditelji.

Što se tiče grijeha predaka (iz tvog pitanja mi nije sasvim jasno jesi li na to mislio), o tome sam pisao ovdje: http://studentski-pastoral.com/index.php/pitajteKapelana/183

Btb,
don Damir

Zanima te i ovo?