Dirljivu posvetu majci prenosimo u cijelosti:
Ona ustaje prva.
U rukama joj krunice,moli za nas. Ionako nas ima točno koliko otajstva.
I svako jutro moli.
Pred spavanje moli za nas.
Nikada nisam razmišljala o tome dok jutros nakon zornice nisam od crkve do kuće molila krunicu.Znate koliko treba,nije da sam brojala ,no 10 minuta.
Ona i dalje moli,ja sam nakon krunice uključila vodu za kavu.
I večeras prije spavanja usne moje mame će moliti.
Dok ne bude zaspala.
Možda zbog toga nikada nisam imala nikakve loše susrete ni događaje..
Možda me te njene krunice čuvaju.
Rijetko moli za sebe,rijetko kupuje za sebe,rijetko bilo što radi za sebe .
Sve uvijek radi za nas.
I moli za nas..
Kleči na pločicama i posti.
Posti tri puta tjedno.
I ujko je primjetio da posti pa ju dočeka limunadom.
Znate kada imate takvu mamu ,onda vi osjećate sigurnost i kada ste daleko od kuće.
Znate da njene usne mole za vas.
Nekako to prepisujem hercegovačkom odgoju i iskreno teško mi je zamisliti da neka mama ne moli za svoju djecu.
Samo mi to rijetko kada primjetimo.
Mi spavamo ,mi pravimo kave,mi mislimo da je sve dobro jer je eto tako dobro.
Ne pada nam na pamet da nam je dobro ,jer netko iza nas kleči i svaku molitvu izgovara za nas.
Majke.
Nitko te na ovom svijetu toliko ne ljubi.
Ponekada ju čujem kako se žali prijateljicama jer nas nije naučila da se "laktamo" i da zato ne prođemo najbolje.
Meni se ta riječ iskreno gadi. Zvuči mi kao neki udarac ,a ja mrzim ikada ikoga udariti..
I njene prijateljice se također požale da se ni njihova djeca ne znaju boriti za sebe.
No ,prve su nas učile još od malih nogu da budemo ljubazni i pristojni.
Da kažemo hvala,molim,oprost,izvoli.
Da nikada nikoga ne gazimo,da budemo dobronamjerni prema svima i pomažemo kada god možemo.
Spreme nas takve smotane, u svijet gdje se gura,lakta,bori za sebe i gazi preko drugih.
Puste nas da tek u dvadesetim gledamo kako nisu svi isti,pa nam empatija samo raste ,a ja još plačem na poucne videe na fb.
Doslovno nema toga videa na koji nisam plakala, ni čovjeka koji me gužvi gurnuo a ja njemu rekla oprosti.
Mislim se mama, ako molis da se naučim laktati,teško tebi,slabo molis.
No znam da nije.
Znam da smo mi smotani,dobronamjerni ,ljudi koji se ne volimo laktati i gurati ,sretniji nego oni pomalo sebični i zavidni.
Možda jer imamo mame koje iza nas kleče i poste pa nas opet Bog sačuva od pada i loših ljudi.
No ,trebamo i mi za njih moliti.
Da ih Bog čuva, da im pruži još puno godina zdravlja i toplih prosinačkih zornica sa molitvama.
Jer samo tako su sretne.
Dok mole ,a Bog im se smiješka.
Jer mole za one koji spavaju,smotani nelaktaci ,koji će sutra tako moliti za svoju djecu.
Ja se ne bojim,znam da ću dobiti sve što je Bog za mene pripremio.
Kao i svi ljudi naučeni dobroti i empatiji
Nitko nam ne može ukrasti sreću i blagoslov koji imamo uz takve mame.
