Braća Mongol i Ćuto
Slučajno sam ih susreo, ako u našem životu ima išta slučajno. Susreo sam ih u malom seoskom dućanu.
Na povratku iz sela Kente pokvario mi se bicikl. Uhvatila me noć, i to zimska noć, kad i tu u Bengaliji zna zahladiti. Ove godine temperatura je bila + 10 °C.
To je ovdje prava zima i sirotinja dršće u svojim lakim odijelima.
Tu je Šubašev dućan.
To je zapravo koliba, s južne je strane verandica prekrivena suhim palminim lišćem.
Uza zid su dvije klupe, a na zidu dvije ili tri police. Sva roba u Subaševu »supermarketu« vrijedi oko 10 dolara.
No on ima nešto što drugi nemaju: on može pripraviti i čaj!
Koliko čaja ima u toj smjesi, to nemojte mene pitati, nego jednom dođite i sami kušajte!
Eto, u tom malom dućanu susreo sam te zimske noći dva mala brata: Mongola i Ćutu.
Jedan je drugome do uha. Drhtali su u jednom kutu.
Na njima su tek hlačice i poderane košuljice. Majka im je umrla od ospica, otac je ostao sam s njima.
Nema ništa osim male kolibe. Ali ima ova dva dragulja Mongola i Ćutu.
I oni ih voli očinskom i majčinskom ljubavlju.
On im je sve, a i oni su njemu sve, reče mi dućandžija Šubaš.
Otac čitav dan radi. Kući se vrati navečer, kupi nešto riže, skuha je i to im je jedini obrok u danu.
Šuboš od svojeg siromaštva nešto doda pa eto ide nekako.
A i ja sam dodao nekoliko lijepih keksa i čaj.
U dućanu je bilo nekoliko prijatelja pa su me ponudili čajem. Uzeo sam šalicu i dao sam je Mongolu. Dao sam mu je uz blagoslov.
Ljudi gledaju... »Pa zar vi nećete piti?« Odgovorio sam im: »Slađi će biti njima. Isus nas ovako uči ljubiti i uz čašicu čaja!«
»E to je prava vjera!
Divna je vaša vjera!«
Isus nas tako uči, no i mali Mongol dao nam je svima krasnu pouku.
Uz onaj svoj divni djetinji smiješak i radost dade čašicu čaja svojem malom bratu Ćutu.
I čaj postade još slađi zaslađen slatkom i toplom bratskom ljubavlju.
I potom mali Ćutu zaspa u naručju svojeg brata Mongola.
Mora da je sanjao o majčinskoj ljubavi, mora da je osjetio toplinu njezina srca i poljupca.
Ja sam zamolio Šubaša da sa mnom dođe u misijsku postaju, pa sam po njemu poslao topla odijelca za ta dva mala brata i odijelo za njihova oca Gopala.
I zahvalio sam se Isusu na ovom »slučajnom« susretu s dvojicom njegovih malih prijatelja i na prilici da učinim nešto dobra s darovima koje sam od vas primio.
Hvala vam od srca!
Vaš o. Ante
Maria Polli, veljača 1983.