U lipnju 2017. papa Franjo je sestru Rafaelu Włodarczak nagradio Pro Ecclesia et Pontifice križem.
Sestra Rafaela posljednjih pet desetljeća živjela je u Domu mira za djecu žrtve izraelsko-palestinskog sukoba. Dom je osnovan 8. prosinca 1967. godine u Jeruzalemu, pod imenom “Dom mira na Maslinskoj gori."
Možete li zamisliti časnu sestru u gumenim čizmama kako nosi građevinske materijale ili teške čelične nosače na leđima da bi sagradila kuću? Ipak, to nije ništa u usporedbi s cijelom pričom o sestri Rafaeli koja se borila za to da ratna siročad i arapski kršćani imaju bolju budućnost u Svetoj Zemlji. Unatoč mnogim kušnjama i nevoljama, uspjela je izgraditi dva dječja doma na teritoriju Palestine - u Jeruzalemu i Betlehemu.
Teški početci
Mnoga su djeca postala siročad za vrijeme izraelsko-palestinskog šestodnevnog rata. “Tako sami, živjeli su na ulicama i grobljima”, prisjeća se sestra Rafaela. Većina ih je jela hranu iz smeća, a neki su imali sreće pa bi dobivali hranu u zamjenu za fizički rad koji je pak bio previše naporan za djecu.
“Odlučili smo se pobrinuti za njih i stvoriti im dom”, rekla je. Sa sestrom Imeldom Płotkom počela je ‘prikupljati’ siročad s ulice. U početku se njihov dom sastojao od samo nekoliko unajmljenih soba koje su dobile zahvaljujući fra Ludwiku Semkowskom. Kako bi prikupile novac za hranu, sestre su na ulicama svirale gitaru i pjevale poljske pjesme. Uvijek su uspijevale prikupiti potrebna sredstva.
Danas se sestra Rafaela šali da gitara na kojoj je svirala nije imala sve žice pa nije sigurna jesu li donatori bili zabrinuti za siročad ili su je samo pokušavali odvratiti od pjevanja. Međutim, novca su imali samo za hranu, odjeću i školsku opremu. Nisu imali dovoljno za platiti stanarinu, ali tada se umiješala sudbina. Kada su sestre skupljale novac na ulicama Jeruzalema, ispred njih se zaustavio jedan Mercedes. Muškarac je izašao iz auta i pitao ih da li se one brinu za siročad. Dao im je omotnicu u kojoj je bilo tisuću dolara i otišao.
Dom iz snova
Sestre su sanjale o domu za djecu. Taj se san činio nestvarnim sve dok im nisu donirali zemljište. “Za nas je to bilo najljepše mjesto na svijetu - Maslinska gora s pogledom na stari Jeruzalem. Podnijeli smo zahtjev za građevinsku dozvolu, a kako je dugo trebalo da nam je daju, počeli smo graditi bez nje.”, prisjeća se časna sestra. Međutim, bilo je teško sakriti izgradnju dječjeg doma na tako privlačnoj lokaciji. Sud je trebao odlučiti o rušenju ili daljnjoj izgradnji objekta.
“Bilo je nevjerojatno, izraelski sudac nas je uvjeravao da neće dopustiti rušenje sirotišta jer sestre i djeca imaju pravo tamo živjeti.”, dodaje sestra Rafaela. Suca je skupo koštala ta odluka, bio je otpušten i poslan u provinciju. Izgradnja se mogla nastaviti, ali diskretno. Ponekad bi sestre, da ne privlače pozornost, noću nosile čelične elemente na leđima. Konačno, Dom mira otvoren je 8. prosinca 1967. godine. Kardinal Jan Król iz Philadelphije blagoslovio je zgradu u kojoj je od tada nekoliko stotina djece pronašlo utočište.
Sestre heroji i bodljikava žica
U ožujku 2000. godine Ivan Pavao II. posjetio je Svetu Zemlju. U Jeruzalemu je, između ostalog, upoznao i sestre svete Elizabete, uključujući i sestru Rafaelu i djecu iz Doma mira. Ubrzo nakon toga, izraelski političar Ariel Šaron ušao je u područje bivšeg jeruzalemskog hrama što je izazvalo brojne pobune u Svetoj Zemlji. Kao osvetu, izraelska je vojska odsjekla Betlehem od ostatka zemlje, nitko nije mogao ni ući ni izaći iz grada. Nekoliko dana ranije, sestre su odvele nekolicinu djece njihovim obiteljima u Betlehem. Nitko nije mogao predvidjeti da će situacija postati tako komplicirana. Nakon nekoliko dana, majka djece iz Betlehema je nazvala i molila časne sestre da prime djecu natrag jer u gradu nije bilo hrane. Sestra Rafaela i sestra Kryspina (koje su tada imale preko 70 godina) krenule su pješice iz Jeruzalema u Betlehem. Nosile su križ i vatikansku zastavu.
“U to se vrijeme odvijala demonstracija protiv blokade Betlehema. Vidjevši nas, novinari su nas počeli pitati zašto pokušavamo ući u grad koji je pod opsadom”, prisjeća se sestra Rafaela. Kada su ona i sestra Kryspina stigle do vojnog kordona, jedan je vojnik s puškom dotrčao do njih i rekao im da se vrate. “Objasnile smo mu da idemo u Betlehem pomoći gladnoj djeci, no naše pregovaranje nije bilo od koristi, pa sam htjela razgovarati s njegovim zapovjednikom. No, ni on nije popuštao.”
Razljućena, sestra Rafaela ga je upitala da li je razgovarao sa svojim bakama i djedovima o koncentracijskim logorima i djeci kojoj tijekom rata nije pružena nikakva pomoć. “Čuvši te riječi, zapovjednik je problijedio i dopustio nam da prođemo. No, upozorio nas je da možemo ostati samo dva sata. Srećom, to nam je bilo dovoljno da pronađemo djecu i sigurno se vratimo u Jeruzalem.”
Dom mira
Još jedan divan detalj ove nevjerojatne priče jest da je prije nekoliko godina sestra Rafaela, uz pomoć ljubaznih ljudi iz cijelog svijeta, uspjela izgraditi još jedan dječji dom, u Betlehemu u blizini zida koji je bio izgrađen oko grada. “Sve ove godine nastojali smo naučiti našu djecu da je najvažnija stvar u životu biti u stanju oprostiti, bez obzira na sve. Mnoga naša djeca su diplomirala na sveučilištima i pronašla dobre poslove. Neki su osnovali obitelj. Nadam se da će unijeti sreću u živote drugih ljudi.”, kaže sestra Rafaela koja trenutno živi u Poljskoj, u gradu Poznanju sa sestrama svete Elizabete.
Sirotišta koja je izgradila i dalje trebaju podršku. Kada se budete nalazili u Svetoj Zemlji, možete posjetiti Dom mira i dati donaciju. Sestre možete kontaktirati telefonom, e-mailom ili preko Facebooka. U dječjem domu, kojeg vodi sestra Szczepana Hrehorowicz, trenutno ima 40-ero djece u dobi između 3 i 18 godina.
* Svi koji bi željeli podržati rad sestre Rafaele mogu dati donaciju na broj računa Bank PKO SA II O. Poznań 89 1240 1763 1111 0010 2945 9107 (s bilješkom: Ofiara na sierociniec)
Preveo i priredio medjugorje-info.com/Aleteia
