Tako nas, iako smo u dubokom ljetu, muče podjednako i visoke, ali i niske temperature, suše, ali i poplave, ustajali zrak, ali i razorne oluje… Sve se pomiješalo i promiješalo stvarajući nemir i kaos u ionako zbrkanom životu suvremenog čovjeka koji pokušava ploviti morem svog života, ali ga pritisci, neprestana nesigurnost i strašenja odasvuda neminovno guraju ka potonuću.
STALNOST MORA I NESTALNOST ČOVJEKA
Ljeto je i vrijeme je godišnjih odmora. Za mene je more sinonim ljeta. Plivanje mi je odmak od svega, sloboda tijela i duha u svjesnosti beskraja i ljepote u kojoj se samo možeš tiho klanjati veličanstvenosti Stvoritelja. Te boje, taj zvuk, taj sklad, ta ljepota, taj miris, to bogatstvo života, eksplozija podražaja i doživljaja… želja da se sve to nekako zaustavi, upije do kosti, i svjesnost da je trenutak već prošao. Ove godine ni more nije imalo mira. Čas bi ga zahvatila bonaca, čas bi se zgrijalo, a čas kasnije olujni vjetar bi ga obučen u valove strmoglavio na žalo i razbio o stijene miješajući tople vode s površine i hladne vode iz dubina. Svaki je dan more bilo drugačije, svaki je dan pokazivalo svoje novo lice, ali nikad nije prestalo biti more. Ono izvorno, Božje.
Podsjetilo me more na čovjeka. I čovjek je svaki dan u nekim drugim okolnostima, pod nekim drugačijim nebom, zahtjevima, obavezama, temperaturama, pritiscima… ali čovjek ne ostane uvijek čovjek. Onaj izvorni, Božji. Čovjek nekad popusti, dopusti da ga sile svijeta i duha promjene, udalje od Ljubavi od koje je satkan. I tako se izgubi i zapetlja u užad nemira i mržnje. I postane neBožji!
SVE IMA SVOJ SMISAO
Sve na ovom svijetu ima razlog zašto postoji. Kad nešto izgubi svrhu svog postojanja, postaje beskorisno i baca se u otpad. Tako i čovjek ima svoju svrhu, a ta je da svojim životom, radom i djelom postaje sve više nalik Bogu, nalik Ljubavi. Kad čovjek počinje gubiti tu svrhu, više ne služi ničemu, dapače, postaje ruglo i nakaza samoga sebe. Ne služi ničemu nego da se baci u oganj vječni.
Gospa ne bi bila Majka kad joj ne bi bilo stalo do svakoga od nas. Jer svaki je čovjek vrijedan zato što je za njega plaćena skupa otkupnina u muci, smrti i uskrsnuću Njezina Sina. I zato Ona u svakome od nas gleda Njega. I žao joj je ako s nama propada i sve ono njoj Najdraže u nama. Zato Ona i opet moli, i ljubi i vodi i tu je i privlači nas u svoj zagrljaj kako bi nam u svojoj majčinskoj ljubavi zagrlila i obnovila Božji kod u nama.
„BOOSTER“ NA BRDU UKAZANJA
Svaki put prije odlaska na Brdo ukazanja u 'posjet' Majci, vodim velike duhovne bitke. Tisuće razloga protiv, mnoštvo pametovanja o tome kako sad nije zgodno… kako će biti bolje neki drugi put… I onda kad se konačno odlučim i dođem, ostanem bez riječi. Tamo, gore, postoji samo Njezin zagrljaj. Onaj duboki, snažni, unutarnji, onaj koji daje toliko žuđeni mir. Tamo sve stane. Tamo se samo BUDE. I tako se može dugo bivstvovati u čudu susreta duše s majčinskim zagrljajem. I teško se od toga odlijepiti ali se mora, makar bi i taj 'prozor u vječnost' željela sačuvati za stalno. Ali taj trag, poput žiga u duši, ostavlja okus neprestane čežnje.
Najveće čudo susreta s Majkom je onaj dan poslije, onaj povratak u svakodnevno. Jer tada shvatiš kako je nešto drugačije, Ti si drugačiji.
I zato razmišljam kako prava i jedino opasna pandemija koja vlada u svijetu jest zapravo pandemija zla. Jer kaže Isus da se ne trebamo bojati onih koji ubijaju tijelo, nego se trebamo bojati onoga koji može ubiti dušu. A Gospa se najviše brine za spasenje naše duše. Zato je i došla ovdje i već 44 godine nas „cijepi, vakcinira“ svojim porukama, sa svojih '5 kamenova'. Živeći po tom receptu čovjek postaje imun na zlo, počinje ga uočavati, i počinje mu se ne suobličavati. A kad ta vakcina popusti u nama zbog grijeha i naše pale naravi, gubimo imunitet Dobra, postajući ne imuni na zlo. Zato treba ponovno doći u Međugorje. Jer, čini mi se, kao da nam Gospa tu, na Brdu ukazanja, daje svojevrsni „booster“ životnog smisla ili svetosti. (riječ "booster" ima više značenja, ali najčešće se odnosi na nešto što daje poticaj, pojačanje ili dodatnu podršku, pojačivač, dodatni poticaj, ali i osobu ili stvar koja potiče poboljšanje, motivaciju ili uspjeh.) Iza susreta s Njom na Brdu ukazanja postaješ pojačan, osnažen, iznutra podržan da se mijenjaš na bolje, da težiš biti savršeniji, svetiji. A svetost je kažu odluka da budeš Božji.
Zato Gospa u Međugorju danas stoji kao svjetionik, kao ponuda Neba, kao mogućnost po kojoj onaj neBožji čovjek može opet postati Božji po „boosteru“ Gospine majčinske ljubavi koja će ozdraviti njegov imunitet i otpornost na grijeh i zloću. Zato se u Međugorje ljudi vraćaju. Jer nam stalno i iznova treba taj 'pojačivač ljubavi' koji čini da se opet u svakodnevnom životu odlučimo biti malo više Božji.
Paula Tomić/medjugorje-info.com
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
