Hladnu tišinu na skromnom katoličkom groblju u Youhanabadu povremeno tek prekidaju rijetki pojedinci koji dođu pomoliti se i odati počast svojim pokojnicima. Donose cvijeće na grobove, pale svijeće i odlaze. Tišina se potom ponovno spušta na to samotno mjesto, piše u svom osvrtu UCA News, a prenosi KTA.
Drugi pak koriste cestu pokraj groblja kao prečac na putu do Lahorea, glavnog grada pakistanske pokrajine Punjab. Međutim, čak ni većina posjetitelja nikada ne posjeti grob Akasha Bashira, prvog Pakistanca (rođenog u Indiji) kojeg je Katolička Crkva postavila na put do svetosti.
„Ljudi ne znaju za njega“, rekao je Yousaf Masih, katolik koji vodi trgovinu pogrebnom opremom u blizini groblja. „Stranci, svećenici ili njegov otac posjećuju grob. Oni u susjedstvu ne znaju ništa o njemu“, rekao je Masih koji prodaje ljesove posljednjih 15 godina.
Mladi mučenik
Akash Bashir imao je samo 20 godina kada je ubijen 15. ožujka 2015. godine dok je sprječavao bombaša samoubojicu da uđe u prepunu katoličku crkvu sv. Ivana tijekom nedjeljne mise. I Bashir i bombaš poginuli su kada je bomba eksplodirala ispred crkve.
Bio je to drugi bombaški napad na crkve tog dana od strane islamističkih militanata u Youhanabadu, četvrti s većinskim kršćanskim stanovništvom u Lahoreu. Drugi napad pogodio je protestantsku crkvu (Christ Church) udaljenu oko kilometar od crkve sv. Ivana. U tom napadu je ubijeno 17 ljudi, a stotine su ozlijeđene.
Unatoč tome što je Bashirovo junaštvo postalo predmetom široke rasprave, trebalo je vremena da ga kao čin žrtvovanja za bližnje prizna Katolička Crkva u Pakistanu. U toj državi, s apsolutnom muslimanskom većinom, kršćani čine tek oko 1,37% od ukupno 241 milijuna stanovnika. Već je postalo uobičajeno da su kršćani u toj zemlji izloženi stalnom ekstremističkom nasilju.
Njegov mlađi brat Ramish Bashir kazao je da mu je žao što katolici nisu uistinu zapamtili žrtvu njegova brata. Rekao je da se osjećao razočarano tijekom posjeta crkvi sv. Ivana Pavla II. u glavnom gradu Islamabadu prošlog kolovoza.
„Na vratima crkve zaustavili su me mladi volonteri koji su provodili sigurnosne provjere. Nitko od njih nije znao tko sam, a kada sam se predstavio kao mlađi brat Akasha Bashira, nisu imali pojma tko je on“, rekao je Bashir, inženjer zaposlen u upravi pakistanske telekomunikacijske tvrtke.
„Bio sam ponosan što sam vidio mlade ljude kako nastavljaju istu misiju zaštite naših crkava, baš kao što je to učinio moj brat. Ali nijedna crkvena skupina nikada se nije raspitivala o njegovom grobu.“
Još nije poznato ime
Crkveni dužnosnici priznaju da Akash Bashir tek treba postati poznato ime među pakistanskim katolicima i općenito kršćanima. Tako je nadbiskup Joseph Arshad iz Islamabad-Rawalpindija potvrdio da 25 župa u njegovoj biskupiji još nije počelo moliti za Akashovu kanonizaciju iako je to odlučila pakistanska biskupska konferencija.
„Molili smo na početku procesa njegove beatifikacije, ali on je poznatiji u Lahoreu gdje salezijanci promiču njegovo djelo. Njegova popularnost polako je počela rasti“, rekao je nadbiskup Arshad za UCA News.
Nadbiskup se osvrnuo na povezanost Akasha Bashira sa salezijanskim Tehničkom školom za dječake „Don Bosco“. Završio je osmi razred u toj školi 2010. godine prije nego što je postao dragovoljni zaštitar u crkvi sv. Ivana gdje je kasnije poginuo u ekstremističkom napadu.
Godinu dana nakon Bashirove smrti nadbiskupija Lahore pokrenula je proces za njegovu kanonizaciju. Od 2016. godine nadbiskupija svake godine organizira posebne mise i komemoracije u spomen na njegov herojski čin.
U siječnju 2022. godine Vatikan je proglasio Bashira „slugom Božjim“ – preliminarnom titulom koja se daje kandidatu za sveca, označavajući službeno otvaranje kauze za kanonizaciju.
Svetost u Katoličkoj crkvi je dugotrajan proces koji može potrajati desetljećima. Vatikan će uzdignuti „slugu Božjeg“ da postane „časni“ ako prikupljeni dokazi mogu potvrditi da je „u herojskom stupnju“ primjenjivao teološke kreposti vjere, nade i ljubavi te stožerne kreposti razboritosti, pravednosti, jakosti i umjerenosti.
Općenito, za beatifikaciju Crkva mora prihvatiti jedno čudo koje se dogodilo po zagovoru budućeg sveca, a drugo takvo potvrđeno čudo potrebno je za kanonizaciju.
U studenom 2024. vatikanska Kongregacija za kauze svetaca službeno je prihvatila biskupijsku istragu o njegovoj svetosti.
Zašto je proces zastao?
Dobri poznavatelji tamošnjih crkvenih prilika kažu da je kanonizacija Akasha Bashira naišla na prepreku prošlog kolovoza kada je Vatikan smijenio nadbiskupa Sebastiana Shawa iz Lahorea.
Shaw je bio prisiljen napustiti biskupsku stolicu najveće biskupije u zemlji, u kojoj živi polovica od 1,3 milijuna pakistanskih katolika, nakon što su se protiv njega u više medija pojavile optužbe za korupciju i spolno zlostavljanje.
Budući da je upravo nadbiskup Shaw bio taj koji je s entuzijazmom zagovarao Bashirovu kanonizaciju, svećenstvo u Lahoreu odlučilo je odstupiti od svega što je povezano s njim kako bi izbjeglo bilo kakve kontroverze, kažu upućeni.
To je bilo očito prošlog studenog kada je nadbiskupiji Lahore trebalo 15 dana da objavi da je Vatikan prihvatio kauzu Akasha Bashira za proglašenje svetim. Nije organiziran nikakav javni događaj za proslavu tog događaja. Mnogi katolici čuli su tu vijest tek iz medijskih izvješća i objava na stranicama društvenih medija.
Kardinal Joseph Coutts, koji je na čelu nadbiskupije Karači u južnom Pakistanu, odbio je komentirati pitanja za UCA News vezana uz Baširovu kanonizaciju i popularnost.
Salezijanci idu naprijed
U međuvremenu, salezijanci koji slave srebrni jubilej svoga dolaska u Pakistan uložili su napore da populariziraju Bashira, svog bivšeg učenika, kao heroja i uzor mlađim naraštajima. Družba je 31. siječnja, na blagdan svetog Ivana Bosca, objavila knjigu o njemu.
Istog dana, veliki Bashirov portret otkriven je u Tehničkoj školi za dječake „Don Bosco“ na ceremoniji kojoj su prisustvovali njegovi roditelji i visoki crkveni dužnosnici, uključujući apostolskog nuncija nadbiskupa Germana Penemotea.
Knjiga koju je napisao salezijanski brat Piero Ramello prevedena je na urdu, a govori o Akashovom putovanju prema svetosti iz njegove vlastite perspektive.
„Spontana aklamacija tolikog broja ljudi za Akasha i veliki odaziv naroda, čak i u situaciji velike opasnosti od trenutka nakon napada, važni su elementi“, rekao je brat Ramello.
Taj talijanski misionar rekao je da se Akashovom zagovoru još nije pripisalo čudo, ali je postao popularna figura među mladima. „Više od 800 učenika traži Akashov zagovor tijekom tjedne molitve srijedom, salezijanske tradicije koja poštuje obećanje sv. Ivana Bosca da će tražiti zaštitu Marije Pomoćnice kršćana“, dodao je brat Ramello.
„Živeći u islamskom društvu, dokazao je svojom vjerom da ga čak i druge zajednice prepoznaju kao Kristova vojnika. Za nas je postao svetac onog dana kada je umro“, dodao je talijanski misionar.
Ramish Bashir, također bivši učenik Tehničke škole „Don Bosco“ rekao je da je prijedlog o dramskoj predstavi o životu njegova brata od strane udruge bivših salezijanskih učenika na vidiku.
„Prikazao bi posljednje sate prije samoubilačkog napada, slično kao i film Muka Kristova. Bio bi utemeljen na razgovorima koje je vodio tog jutra, posebno s našom majkom. Kršćanska mladež mora znati njegovu priču“, rekao je Akashov brat Ramish.
Otac Emmanuel Asi, teolog, osnivač i ravnatelj Maktaba-e-Anaveem Pakistan, laičkog foruma kontekstualne teologije, priznaje da je mjesna Crkva sporo isticala nasljeđe Akasha Bashira.
„Trebale su postojati molitve na razini zemlje, seminari, festivali, portreti, članci, pokret pod vodstvom laika u župama, inicijativa ministranata s njegovim imenom ili institucija posvećena sjećanju na njega. Njegovo mučeništvo trebalo bi biti široko priznato“, rekao je otac Emmanuel. Kazao je da je vidio Bashirove fotografije samo u tri crkvene zgrade, uključujući jednu u Karachiju, najvećem pakistanskom gradu.
„Federacija azijskih biskupskih konferencija (FABC) u svom dokumentu o 50. obljetnici svog djelovanja, objavljenom 2022. godine, uključila je i fotografiju našeg mučenika“, napomenuo je otac Emmanuel.
„Nažalost, mjesnoj Crkvi nedostaje interesa za historiografiju i priznavanje lokalnih doprinosa. Sektaško razmišljanje nastavlja dijeliti zajednicu koja bi trebala biti ujedinjena. Neuspjeh u angažmanu u sadašnjosti, ne može jamčiti budućnost“, kazao je otac Emmanuel Asi.
Dodajmo da je Dikasterij za kauze svetaca 24. listopada 2024. potvrdio pravnu valjanost biskupijske faze procesa u beatifikaciji mladog Pakistanca.
