Njezin status prenosimo u cijelosti:
“Slučajno sam nabasala na neki intervju s Jelenom Veljačom na temu majčinstva.
Ne mogu se ne sjetiti, posebno u ovo vrijeme dok iščekujemo dolazak Djeteta Isusa, brojnih kolumni koje je dotična pisala u kojima je uzduž i poprijeko opravdavala pobačaj prikazajući ga kao etički potpuno ispravan čin, boreći se zubima i noktima za “pravo” na daljnje nesmetano ubijanje djece. Zaključak svih njenih tekstova na tu temu bio bi da je bitna jedino i isključivo žena i njezine želje i potrebe – dijete, nerođeno dijete nije nikakav faktor koji se ima uzeti u obzir.
No kako je istina voda duboka a majčinstvo otajstvo ljubavi tako je Jelena sama sebi ušla u usta , a ne bi bilo loše da ove svoje rečenice pročita svaki put prije nego se lati pera i teme ubijanja nerođenih. Koji bi postali upravo to čemu se ona sada divi, pa makar i ne išli na engleski za bebe.
Kaže Jele: “Nedavno sam srela jednu svoju profesoricu, koja ima desetogodišnjeg sina. Kratko smo popričale o majčinstvu i mislim da je ona najljepši dio najbolje definirala – gdje god dođete, u kojoj god situaciji i okruženju promatraš svoje dijete, jedna stvar je fascinantna – ono je Osoba. Samostalna, unikatna, jedina, posebna, osoba kojoj si ti utkao neke strune u srce, ljubav, brigu, krv, život. Ja to već sada vidim. Ti trenuci, kada promatram Lenu sa strane, na dječjem rođendanu ili na engleskom za bebe, i kad vidim nju, posve posebnu, posve drugačiju, to su za mene trenuci kada sam sigurna da život ima smisla.”
Osoba, i to s velikim O.A dok je štiti i čuva tvoje tijelo, dok to još ne uspiju tvoje ruke, ona to nije, ona nije ništa. Nije biće, nije osoba.Nije ništa.Ona ne postoji, njena krv nije krv, njeno srce nije srce.
Nije ništa i onda odjednom postane sve i smisao života.
Koja teška kontradiktornost.”
