U najteže pogođenim regijama, Lombardiji i Venetu ima i naših redovnika, a razgovarali smo s dvojicom hrvatskih franjevaca kapucina, studenata teologije u Milanu, članovima Hrvatske kapucinske provincije sv. Lepolda, piše Slobodna Dalmacija.
Kapucini su franjevci koji su se od šesnaestog stoljeća kad su osnovani posvetili krajnjem siromaštvu, pokori, ali i služenju u narodu, posebno sirotinji i bolesnima, pa su se u nekim povijesnim razdobljima istaknuli herojskim podvizima u vrijeme velikih pošasti, poput kuga, kolera, ratova, poplava... Pored toga od osamnaestog stoljeća su u službi papinih propovjednika, a bili su uz isusovce glavni nositelji protureformacije te istaknuti misionari.
Fra Mario Berišić (24) i fra Marin Berišić (23) završili su dvije godine filozofije u Milanu i pored sličnih imena i jednakih prezimena, nisu u rodu, osim duhovnom – franjevačkom, pa su tako u sklopu treće godine faksa na redovitoj “fratarskoj praksi” u samostanima u Lombardiji i Venetu.
– Milanski kapucini brinu se za veliki broj siromašnih i potrebnih, tako da se kapucini iz samostana na Piazzale Velasquez, u kojem smo smješteni i mi studenti, brinu za tristotinjak, a kapucini iz samostana na Viale Piave o čak tri tisuće siromašnih svakog dana. Tu dobiju dva puta topli obrok, mogu se tuširati, imaju dostupnog liječnika, odjeću...
Nažalost, zbog pandemije koronavirusom više nema mogućnosti da dobiju kuhanu hranu, blagovaonica je zatvorena, ali suhi obrok se redovito dijeli dva puta dnevno, a dvaput tjedno mogu i do tuševa, uz sve propisane mjere opreza, razmak i slično. Dolazi jako puno ljudi koji nemaju ništa i dobro je da ta linija pomoći funkcionira usprkos nemogućim uvjetima u Milanu i Lombardiji – kaže fra Mario, koji je trenutačno u samostanu u Mairanu, šesnaest kilometara od Milana, gdje pri samostanu djeluje komuna za liječenje ovisnika.
Ovdje smo malo izolirani i dobro smo, ali naš samostan na Velasquezu u kojem je četrdesetak kapucina, bio je jednostavno poharan virusom; u jednom su se trenutku gotovo svi fratri u samostanu razboljeli, čak i pomoćni milanski biskup msgr. Paolo Martinelli, također kapucin. Tijekom nekoliko dana samo su jedan za drugim padali u postelju – govori fra Mario, kojeg pitamo kako izgleda život u samostanu kad odjednom toliko fratara klone od bolesti i treba ih njegovati.
– I dosad smo imali slučajeve da bi se nekoliko fratara odjednom razboljelo, od gripe ili slično ali ovo je zaista bilo nešto nedoživljeno. Evo kako: za braću se brine fratar koji je u najboljem stanju, a to je u našem slučaju bio Marko Nedić (36), naš Bosanac. On jedini nije obolio! Morao je nositi masku, rukavice i svu zaštitu, ulazio je u fratarske ćelije, hranio ih i donosio lijekove, očito je otporan na sve – hvali Marka fra Mario, navodeći kako epidemija u strašno pogođenom Bergamu polako jenjava, ali se otvara novo žarište u Bresciji.
– Počelo je u Codegnu, pa se širilo u Paviji, Milanu, Bergamu i sada je Brescia na udaru. To je područje velikih industrijskih zona, tisuće radnika su bile na istim lokacijama i bolest se strašno proširila – objašnjava fra Mario.
Fra Marin Berišić i fra Mario Berišić: Fratri su navikli biti s vjernicima pa nam ova izolacija teško pada
Fra Marin Berišić je od siječnja u samostanu u Portogruaru kod Venecije u pokrajini Veneto, u zajednici je sedam kapucina, a neki od njih su osjetili znakove bolesti.
– Prije desetak dana imao sam temperaturu i mučio me kašalj, a jednake simptome imala su još dvojica subraće, ali osjećali smo se dobro pa nismo išli na testiranje. Liječnik nam je odredio samoizolaciju. U samostanu u kojem smo navikli živjeti kao obitelj to znači da većinu dana provodimo u svojim sobama, okupimo se na molitvu i ručak, ali samo na propisanom rastojanju.
Naravno, fratri su navikli biti s narodom pa nam ovo teško pada, ali moramo biti disciplinirani i ponašati se prema uputama stručnjaka. Među brojim preminulim svećenicima od posljedica koronavirusa su i četiri naša kapucina iz provincije Veneto; među njima najmlađi je bio fra Gianpietro koji je vodio kuhinju za siromašne u Trentu, imao je samo 46 godina i bio je dobrog zdravlja, što znači da ova bolest odnosi i mlađe ljude.
Ima naših fratara i u bolnici, na intenzivnoj njezi, još ne znamo što će biti s njima. Čujemo da je u Mestreu kod Venecije puno mladih ljudi oboljelo i u teškom su stanju, pa je stav mladih kako je riječ samo o zezanciji bio očito pogrešan.
Talijane je teško zatvoriti u domove, družili su se i kad je opasnost već oglašena, a sada se povećava i broj zaraženih u južnim pokrajinama jer je puno ljudi sa sjevera u strahu pobjeglo u druge dijelove Italije – navodi fra Marin, koji skupa s fra Marijom već pola godine održavaju Facebook stranicu na kojoj svaki dan komentiraju evanđelje, ali okolnosti su ih potaknule na dodatnu akciju.
– U ovo vrijeme provodimo puno više vremena na mobitelu i shvatio sam da bi bilo lijepo napraviti mali video od jedne minute gdje kažem nešto o Božjoj riječi. Uz to, na Instagramu svakoga dana molimo krunicu u live prijenosu.
Prije svega želimo iskazati solidarnost i blizinu ljudima koji zbog ove epidemije nemaju mogućnost sudjelovati na euharistiji, ali i svima kojima je potrebna riječ utjehe i nade. Riječ ljubavi je svima dobro došla u ovakvim situacijama, bilo da je netko vjernik ili ne. Lako je uočiti da se ljudi boje, ali evanđelje uči da patnja spaja i da više ljudi jače traže pomoć.
Vidim i ljepotu u svemu ovome; smo svi jednaki i svi želimo dobro jedni drugima. Strah nije nigdje doveo, ali to ne umanjuje brigu o sebi i drugima. Ljudima je potrebna blizina, u ovom trenutku je to ova virtualna. Ljudima je potrebna riječ nade, u ovom trenutku i ona je virtualna. Kako god, bilo virtualno ili ne, ljubav nema granice – zaključuje fra Marin za Slobodnu Dalmaciju.
