Tisuće ljudi sudjelovalo je u utorak na sprovodu Biagia Contea, misionara laika, utemeljitelja Misije Nada i ljubav, koji je također poznat kao „Sveti Franjo“ današnjih dana, piše nedjelja.ba.
Ukop i misu zadušnicu, kako piše CNA, predvodio je nadbiskup talijanskog Palerma i primas Sicilije mons. Corrado Lorefice, a uz njega su bili brojni biskupi i svećenici.
Sprovod je održan u katedrali u Palermu koja je bila ispunjena do posljednjeg mjesta.
Prema službenim podacima, u crkvi je bilo prisutno oko 1 500 vjernika, a najmanje 9 000 pratilo je zadušnicu i ukopne obrede na velikim ekranima postavljenim oko katedrale.
Božji dar Palermu
U svojoj je propovijedi nadbiskup Lorefice istaknuo da je Conte „molio s povjerenjem u Boga, koji je bio kompas, Sjevernjača njegova postojanja“.
Kako je izvijestila talijanska novinska kuća SIR-Agenzia d’informazione, 59-godišnji je Biagio preminuo 12. siječnja od raka debelog crijeva.
Mons. Lorefice je zahvalio Bogu za dar Contea „gradu Palermu, Crkvi i svijetu“, jer je „bio vjeran kršćanin laik, brat koji je do kraja vjerovao u Riječ Božju“.
Nadbiskup je istaknuo da je Conteov život bio „jednostavno i snažno svjedočanstvo njegove jasne ljubavi prema Evanđelju“. On se miroljubivo borio postom kako bi pokazao da je „moguće biti protiv svih oblika nasilja, svih mafijaških struktura i oblika i ne biti nasilan“.
Otac Giuseppe Vitrano istaknuo je svjedočanstvo Biagia, koji je živio u Palermu, glavnom gradu Sicilije, „zemlji koju je mučila mafija“, dodajući da se „mafija može pobijediti svetošću života“.
Inače, nakon Conteove smrti, mons. Lorefice je pozvao ljude na molitvu i na „konkretne geste milosrđa, pomirenja i mira“.
Misionar u svome gradu
Biagio Conte je rođen u Palermu 1963.
Sa 16 godina počeo je raditi u građevinskoj tvrtki u vlasništvu njegove obitelji.
Kasnije se preselio u Firencu i potom živio kao pustinjak u planinama unutrašnje Sicilije.
Potom je pješice hodočastio u Asiz, a njegova se priča proširila medijima u cijeloj Italiji.
Prije nego što je krenuo živjeti u Afriku kao misionar, svratio je u Palermo kako bi se oprostio od svoje rodbine, ali kada je vidio u kakvoj su situaciji siromašni ljudi u gradu, odlučio je ostati te je 1993. osnovao Misiju Nada i ljubav.
Od tog su trenutka podignuti različiti domovi za gradsku sirotinju, uključujući i sklonište za žene u kojemu je barem tisuću žena tijekom vremena pronašlo svoje mjesto za život s krovom nad glavom.
Conte, često nazivan „brat Biagio“, nosio je smeđu halju i štap, a također je bio poznat po svojim štrajkovima glađu i prosvjedima tražeći od civilnih vlasti da pruže veću skrb onima kojima je to potrebno.
