Heroj svećenik i kapelan pariške vatrogasne brigade koji je spasio Isusovu trnovu krunu i Presveti Oltarski sakrament iz katedrale Notre Dame dao je više detalja o smionom spašavanju, donosi Aleteia.
Otac Jean-Marc Fournier razgovarao je s novinarom francuskog katoličkog kanala KTO i otkrio je, kada je uzeo našeg Gospodina Isusa u Presvetom Oltarskom sakramentu, blagoslovio katedralu sa Presvetim: “Ovdje sam potpuno sam u [lađi] katedrale, usred gorućih ruševina koje padaju sa stropa, dozivam Isusa da nam pomogne spasiti Njegov dom."
"Nisam htio jednostavno otići s Isusom: iskoristio sam priliku da izvršim Blagoslov s Presvetim Sakramentom."
Otac Fournier je rekao da je vjerojatno ovaj blagoslov zajedno s predanim radom vatrogasaca doveli do spašavanja oba tornja
Spašavanje Isusove Trnove Krune bio je poseban izazov zbog sefa u kojem je čuvan.
Otac Fournier je objasnio: "Bio sam u pratnji starijeg časnika; najveći problem je bio u tome kako otkriti šifru za sef u kojem se nalazila Trnova Kruna. To nam je oduzelo mnogo vremena, a tijekom potrage za šifrom, tim vatrogasaca je pokušavao otvoriti sef što su učinili baš kao što sam dobio ključeve. "
Svećenik se također osvrnuo na to kako se i zašto odlučio na to što je učinio:
Svi shvaćaju da je Isusova Trnova kruna apsolutno jedinstvena i izvanredna relikvija, ali Presveti Sakrament je naš Gospodin, stvarno prisutan u tijelom, dušom, božanstvu i kao čovjek i vi razumijete da je teško gledati nekoga koga volite kako stradava u plamenu. Kao vatrogasci često vidimo žrtve požara i znamo njegove posljedice; zato sam nastojao sačuvati iznad svih stvarnu prisutnost našeg Gospodina Isusa Krista.
Otac Fournier također je primijetio da mu je katedrala koja je gorila dala uvid u pakao.
"Dok sam ulazio u katedralu, bilo je malo dima i nije bilo vruće, ali imali smo viziju što pakao može biti: poput slapova vatre koji se slijevaju s otvora krova."
Također je rekao da mu je unutar katedrale sigurnost vatrogasaca bila na prvom mjestu. "Umjetnička djela mogu se reproducirati", rekao je, "ljudski život ne može."
Kapelan je rekao mu je ovaj stravičan plamen bio poput "male korizme".
Ako bi usporedili ovaj požar s Korizmom moramo primjetiti da je započinjemo posipanjem vjernika pepelom riječima "Sjeti se, čovječe, da si prah" tako je i s katedralom kaže ovaj svećenik "otišla je u pepeo, ali ne da nestane, već da izraste još jača, kao što smo mi kršćani, nakon uskrsnuća Gospodina našega Isusa Krista. "
