Dr. Carlos A. Casanova, profesor filozofije sa Sveučilišta Svetoga Tome Akvinskoga u Čileu, i američki neurolog dr. Thomas Zabiega, napisali su rad u kojem su istakli ozbiljnu štetu koja se čini neselektivnim zaključavanjem stanovništva u njihove domove i odbijanjem učinkovitog liječenja COVID-19, a što će se nastaviti i na globalnoj razini donosi quovadiscroatia.
„Ovu je godinu obilježio fenomen ‘koronavirusa’”, istaknuli su.
„Pred kraj prvog tromjesečja, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), zajedno s glavnim medijima i mnogim vladama, uspjela je stvoriti paničnu situaciju kod stanovništva zapadne hemisfere”, nastavili su.
„Ova panika dovela je do usvajanja pogubnih mjera javnog zdravstva (uglavnom, socijalnog distanciranja, zatvaranja i zaključavanja), zadiranja u slobodu ljudi i u demokratske institucije Zapada i drugih naroda.”
Cijelom radu možete ovdje pristupiti u pdf formatu ovdje.
U svom trodijelnom radu Casanova i Zabiega istražuju krizu koronavirusa kao medicinski fenomen, političku katastrofu i ozbiljnu opasnost za budućnost čovječanstva. Problem nije bolest kao takva, već cinično poticanje i manipulacija širokom javnom panikom. Krajnji cilj će, sumnjaju, biti prisilno cijepljenje milijuna ljudi još uvijek neisprobanim RNA cjepivom.
„Budimo jasni: cjepiva su prekrasna stvar koja je čovječanstvo učinila otpornim na vrlo teške [bolesti]”, napisali su.
„Ali postoji mala sumnja da se u današnje vrijeme cjepiva često miješaju sa štetnim ili neetičkim tvarima; ali također nema sumnje da smrtonosnost Sars-CoV-2 ne opravdava zaključavanje, ekstremne mjere socijalnog udaljavanja i još manje prisilno cijepljenje.”
Na početku svog rada, znanstvenik i neurolog ispituju neobično odbacivanje hidroksiklorokina kao djelotvornog lijeka, neobjašnjivo odbijanje stručnih medicinskih savjeta da se ne izriče kućni pritvor starijima, a kamoli svima ostalima, i katastrofalno protjerivanje starijih ljudi iz bolnica u staračke domove, gdje se dogodila velika većina smrtnih slučajeva povezanih s koronavirusom. Zaključavanje je dovelo do povećanja socijalnih problema, poput pretjeranog pijenja i zlouporabe droga, kao i zanemarivanja ljudi s drugim bolestima, poput raka.
Učinkovitost tzv. socijalnog distanciranja i nošenja maski, sumnjiva je, kao i svaka potreba za panikom. Ideja da nemamo imunološki sustav koji se može boriti protiv „novog“ koronavirusa, lažna je, a oni kažu: „Naravno da imamo! Svake bi godine mogao postojati novi virus i tisućama godina smo se borili protiv njih.”
