O. Jorge Carlos Naranjo bio je na svom dvogodišnjem odmoru u rodnoj Španjolskoj kada je izbio građanski rat s Rapid Support Forces (RSF), odanim potpredsjedniku, koje su napale ključne vladine strukture i suočile se s regularnom vojskom, koja odgovara predsjedniku. Prijestolnica i drugi važni gradovi odmah su se pretvorili u ratne zone.
Ne biraju
Suočena s ovom situacijom, većina katoličkih misionara odlučila je ostati kako bi poduprla svoje vjernike. „Međutim, mnogi kršćani laici su od tada pobjegli u sigurnije regije, uključujući Južno-Sudance, koji čine većinu katoličkog stanovništva u Sudanu, i vratili su se u Južni Sudan u velikom broju. Većina lokalnih sudanskih kršćana je iz Nuba planina. Neki od njih su se vratili u planine, a neki su ostali u El-Obeidu. Ostali su neki koji su bili u Kartumu. Također imamo veliku zajednicu Nuba u Port Sudanu, koja je mirna“, kazao je misionar Naranjo.
Objasnio je kako postoji i velika zajednica koptskih pravoslavaca. Iako svoje korijene vuku iz Egipta, ove su zajednice stoljećima prisutne u Sudanu i njihovi su članovi punopravni sudanski građani. „RSF napale su neke crkve, uključujući koptsku katedralu u Kartumu, koja je okupirana i pretvorena u zapovjedni centar. Koptska katedrala u Omdurmanu također je napadnuta i opljačkana. Uzeli su nekoliko automobila i prijeteći biskupu i jednom od svećenika pokušavali su ih prisiliti da prijeđu na islam. Mnogim je koptskim radnicima također rečeno da se obrate na islam, ali su svi odbili. Iako su u Sudanu 100 ili 200 godina, Kopti se uglavnom žene između sebe, pa im je koža svjetlija nego kod većine Sudanaca i vojnici RSF-a su ih vrijeđali govoreći im da nisu pravi Sudanci zbog toga“, ispričao je o. Jorge.
Gdje se vratiti?!
Dalje je kazao kako su episkopalnu katedralu Svih svetih u Khartoumu također napali vojnici RSF-a, a biskup je otjeran, te su opljačkane i neke od katoličkih crkava. „Ima mnogo etiopskih i eritrejskih izbjeglica. Neki od njih su se preselili u gradove bliže granicama svojih zemalja, gdje je sada također veliki pritisak zbog značajnog broja izbjeglica, a gdje su potrebe brojne. Neki su se Etiopljani vratili u Etiopiju, ali drugima je teško. Za Eritrejce je još teže, jer se ne mogu vratiti u Eritreju, a Egipat im je zatvorio svoje granice“, objasnio je comboni misionar.
Nestašice i vrućina
Kako je kazao, svi oni koji ostanu u područjima sukoba, kršćani ili ne, suočavaju se s ogromnim poteškoćama, uključujući nestašicu hrane, pitke vode i struje, što u ljetnim vrućinama u Sudanu izuzetno otežava život. U mnogim slučajevima, civilne kuće su zauzeli vojnici RSF-a, a mnogi civili su ubijeni u sukobima.
Međunarodnim organizacijama vrlo je teško pristupiti potrebitom stanovništvu, ali neke skupine na terenu pomažu. „Oni koji su sada na terenu i pokušavaju dati sve od sebe su 'Odbori otpora'. Organizirani su po susjedstvu i bili su glavni agenti revolucije, što ih također čini metama, ali oni su najbliži ljudima“, istaknuo je misionar.
Ovaj sukob je također otežao ACN-u da ostane u kontaktu sa svojim projektnim partnerima u Sudanu, ali Zaklada papinskog prava nastavlja ulagati sve napore da podrži kršćanske zajednice u zemlji i podigne svijest o situaciji, tako da ovo ne postane još jedan zaboravljeni rat u Africi.
