Godine 1969., Harriet Pilpel, glavna savjetnica Američke unije za građanske slobode – a poslije predsjednica udruge Law Panel International of Planned Parenthood Federation – objavila je članak Pravo na pobačaj, u kojem je opisala pobačaj kao „najrašireniju… metodu kontrole plodnosti u suvremenom svijetu”, dodajući: „Ako stvarno želimo smanjiti stopu rasta stanovništva na dobrovoljnoj osnovi, trebali bismo učiniti dostupnim pobačaj na dobrovoljnoj osnovi, barem u ranim fazama trudnoće.”
Zagovornici pobačaja bili su vrlo zabrinuti za kontrolu stanovništva, a neki su promicali prisilne mjere za kontrolu njegova porasta. Među njima su bili Alan F. Guttmacher, inicijator odluke Planned Parenthooda da provodi pobačaje, i Lawrence (Larry) Lader, bivši suosnivač organizacije NARAL Pro-Choice America (tada poznate kao Nacionalna udruga za ukidanje zakona o pobačaju) koji je prozvan “ocem pokreta za pobačaje”.
”Sve se svodi na to da želimo da se siromašni prestanu razmnožavati”
Članak New York Timesa iz 1969., pod nazivom “Dr. Guttmacher je evanđelist kontrole rađanja”, ukazuje na to da su mnogi čelnici koji su dio odbora Planned Parenthooda bili za prisilne mjere kontrole stanovništva. Časopis je također primijetio da je „znatan” broj članova odbora Planned Parenthood sastavljen od „pretežno bijelaca i dobrostojećih” ljudi, te je citirao jednog člana odbora koji je priznao da rasistički stav prožima ovu organizaciju. Izjavio je: „Sve se svodi na to da želimo da se siromašni prestanu razmnožavati dok mi zadržimo slobodu da imamo velike obitelji. To je strogo klasno gledište.”
Guttmacher: pobačaj kao metoda smanjenja prenaseljenosti
Godine 1966. Guttmacher je usporedio ideju prenaseljenosti s prijetnjom nuklearnog rata, izjavivši za Washington Post da će vlade možda morati poduzeti mjere kontrole stanovništva među obiteljima “izvan dobrovoljne kategorije”. No, dok su mnogi otvoreno zagovarali korištenje prisile, Guttmacher je također sugerirao “dobrovoljnost” kao bolju strategiju za isti cilj i tvrdio da u to vrijeme “nije bilo strateški mudro” promicati prisilu. Ali nikada nije isključio prisilne mjere, umjesto toga istaknuvši da će, u slučaju da dobrovoljni načini ne smanje broj stanovništva, neki oblik prisile postati nužan.
Dok su Guttmacher i Margaret Sanger, oboje eugeničari, bili zabrinuti vidjevši prenaseljenost kao prijetnju, pod Guttmacherovim vodstvom Planned Parenthood su prvi put iznijeli ideju o pobačaju kao dijelu „rješenja“ tog uočenog problema.
Lader zabrinut zbog prenaseljenosti
Autorica Sue Ellen Browder u svojoj knjizi Subverted ističe da je Larry Lader također bio zabrinut zbog prenaseljenosti. To se pripisuje utjecaju osnivača kompanije Dixie Cup Hugha Moorea, koji je prenaseljenost nazvao „najvećom prijetnjom svjetskom miru”.
Lader je bio biograf i obožavatelj Margaret Sanger. No dok se Sanger otvoreno koristila eugeničkim izrazima, Lader je bio suptilniji, tvrdeći da bi društvo trebalo biti odgovorno za „zaštitu djeteta i njegove budućnosti”. Ali Lader je stvarno mislio na budućnost elita, savršenih ljudi i uglavnom bijelaca – ne na svako dijete.
Godine 1966. Lader je napisao knjigu Pobačaj u kojoj je naglasio: „Porazit ćemo sami sebe stvarajući beskonačan ciklus neželjene djece. Oni rođeni u sirotinjskim četvrtima, na primjer, kojima je uskraćen čak i najmanji udio obrazovanja i ekonomskih prilika, imaju male šanse da ostvare svoj puni potencijal kao građani.”
Lader je dalje citirao Garretta Hardina, vodećeg eugeničkog ekologa koji je bio suosnivač NARAL-a zajedno s Laderom: „Kada neželjena djeca postanu roditelji, vjerojatnije je da će sami biti siromašni roditelji i odgajati još jednu generaciju neželjene djece. Ovo je začarani krug. To je pogubno za društveni sustav.”
„Sve dok postoji razumna mogućnost neuspješne kontracepcije, pobačaj mora biti mogućnost kao dio kontrole rađanja kako bi se osiguralo da svako dijete postane željeno dijete”, napisao je Lader.
Moto Planned Parenthooda: Svako dijete željeno dijete
„Svako dijete željeno dijete” naposljetku je postao moto Planned Parenthooda, fraza koju je vjerojatno skovao drugi eugeničar, Frederick Henry Osborn, koji je jednom napisao: „Kontrola rađanja i pobačaj pokazali su se kao veliki eugenički napredak našeg vremena.”
Guttmacher je također reklamirao taj lažni moto u intervjuu iz 1968. koji je navodno objavljen na televiziji WLBC-TV, gdje je izjavio: „Planned Parenthood je relativno jednostavno definirati. To je pokret koji nastoji od svakog djeteta napraviti željeno dijete rođeno kod odgovornih roditelja. To je moguće samo ako roditelji planiraju svoje roditeljstvo.”
Guttmacher je dodao, govoreći o porastu stanovništva: „Mislim da su svi svjesni činjenice da u nekim dijelovima svijeta postoji eksplozivan porast stanovništva, nepodnošljiv, u smislu da nadmašuje zalihe hrane, usporava ekonomski razvoj… i ono što pokušavamo učiniti, naravno, potaknuti zemlje da smanje stopu rasta.”
Također je dodao: „I ohrabren sam jer imamo vlade koje svake godine postaju sve više uključene. Jedna ili više njih – mnoge vlade kontrolu stanovništva čine dijelom svoje nacionalne politike.”
Ovi vođeći zagovornici pobačaja poslije će se koristiti ugodnijim eufemizmima kao što su „sloboda” i „za izbor” – kao bolje prodajne ideje od eugenike ili kontrole stanovništva.
Lader je pobačaj predstavio kao oslobođenje za žene, nazivajući ga „konačnom slobodom” i citirajući izjavu Margaret Sanger: „Nijedna žena ne može sebe nazvati slobodnom sve dok ne bude mogla svjesno izabrati hoće li ili neće biti majka.”
„Potpuna legalizacija pobačaja jedini je pravedan i neizbježan odgovor u potrazi za ženskom slobodom”, rekao je Lader. „Sva druga rješenja su kompromisi.”
Izvor: narod.hr
