Zakon je 2021. donijela vlada hinduističkog nacionalista Yogi Adityanatha, a službeno je zamišljen kao zaštita od prisilnih ili prijevarnih obraćenja. Međutim, prema brojnim izvješćima, zakon se nerazmjerno primjenjuje na kršćane i muslimane, često na temelju prijava osoba koje nisu povezane s navodnim „žrtvama“.
Sud je razmatrao niz kaznenih predmeta u kojima je policija koristila ovaj zakon zajedno s odredbama Indijskog kaznenog zakonika. U svojim primjedbama suci su istaknuli da zakon zahtijeva da svatko tko želi promijeniti vjeru mora podnijeti pisanu izjavu lokalnom sucu prije i nakon obraćenja, čime se državi daje „značajan uvid i nadzor nad osobnim odlukama“. Takva procedura, upozorili su, podriva ustavno načelo da je vjera pitanje savjesti i osobne slobode.
Još je spornije to što zakon nalaže objavu osobnih podataka onih koji žele promijeniti vjeru, što bi, prema mišljenju sudaca, moglo kršiti ustavno pravo na privatnost. „Takvi zahtjevi“, rekao je jedan od sudaca, „mogu biti nespojivi s ustavnim režimom privatnosti koji prožima naše pravno uređenje.“
Predmet koji je privukao nacionalnu pozornost odnosio se na rektora i zaposlenike Sveučilišta Sam Higginbottom za poljoprivredu, tehnologiju i znanost (SHUATS) u gradu Prayagraju, optužene za organiziranje masovnih obraćenja na kršćanstvo. Vrhovni sud odbacio je optužbe, utvrdivši da nema dokaza o prisili niti pravne osnove za kazneni progon prema spornom zakonu.
Za biskupa Ignatiusa D’Souzu iz Bareillyja, katoličkog pastira iz iste savezne države, odluka ima duboko moralno i ustavno značenje. Govoreći za portal Crux, izjavio je da presuda predstavlja „trenutak velike važnosti za našu demokraciju“, potvrđujući da je „vjera stvar osobnog izbora, a ne javne kontrole“.
Biskup je pohvalio sud što je razjasnio da samo navodna žrtva ili njezini najbliži srodnici mogu podnijeti prijavu u slučajevima prisilnog obraćenja. „Ova odluka povlači nužnu granicu između stvarne zaštite pojedinačnih prava i zlouporabe zakona radi uznemiravanja vjerskih zajednica“, rekao je D’Souza.
Uttar Pradesh, savezna država s gotovo 200 milijuna stanovnika, ima manje od 350 tisuća kršćana, što je manje od dvije desetine jednog postotka ukupnog stanovništva. Unatoč tome, upravo je to područje središte sve izraženijeg hinduističkog nacionalizma i vjerskih napetosti.
Primjedbe Vrhovnog suda imaju značenje koje nadilazi granice jedne savezne države. Sud je podsjetio da „narod Indije uživa slobodu mišljenja, vjerovanja i bogoslužja“, nazvavši to načelo „utjelovljenjem i izrazom sekularnog karaktera nacije“.
Biskup D’Souza ocijenio je da presuda „obnavlja sveti prostor savjesti“ koji članak 25. Ustava jamči svakom građaninu – pravo na ispovijedanje, prakticiranje i širenje vlastite vjere bez straha i prisile. „Ovo nije samo pravna pobjeda“, rekao je, „nego potvrda ljudskog dostojanstva, nepovredivosti savjesti i snage naše demokracije.“
Dodao je da presuda treba podsjetiti i vlasti i građane da „istinsko obraćenje – srca, uvjerenja i života – može proizići jedino iz slobodne volje i unutarnjeg uvjerenja, nikada iz prisile ili obmane“.
