Svi su kršćani jedno tijelo, i ako jedan ud trpi, svi udovi sudjeluju u njegovoj patnji. Riječi svetog Pavla (1 Kor 1-12) odjeknula je u srcu Oliviera de Masfranda tijekom mise slavljene prije osamnaest mjeseci. Francuska crkva ponizno je započinjala svoj proces priznavanja seksualnog zlostavljanja počinjenog u njezinoj sredini. Utučen tom stvarnošću, de Masfrand, liječnik, tijekom posvećenja je primio “vrlo jasnu i jednostavnu uputu da hoda od Pariške Gospe do Gospe Lurdske i da moli za zlostavljane”.
“Napokon”, uzviknuli su odgovorni za inicijative posvećene slušanju preživjelih seksualnog zlostavljanja u Crkvi. Mnogi su potvrdili De Masfrandovu intuiciju i Hod utjehe je dobio oblik. “Radi se prije svega o iskazivanju sućuti prema žrtvama zlostavljanja i molitvi za njih, kako bi Gospodin vratio onima koji su izgubili slobodu vjere u Njega”, dodaje organizator.
Imena žrtava povjerena Bezgrešnom Začeću Djevice Marije
Cijelim putem i putem namjenske e-mail adrese moguće je povjeriti ime žrtve za koju se moli. Svake večeri, tijekom molitve u crkvama duž rute, na oltar se stavljaju imena žrtava zlostavljanja .
Maryline je sudjelovala na molitvenom bdijenju u Isle sur Tarn (Tarn). Bio je to prvi put da je molila za žrtve seksualnog zlostavljanja: “Stavljam se na mjesto žrtava”, povjerava nam ova pomoćnica u vrtiću. Ovaj pristup pokazuje da te greške ne dolaze od Boga, nego od ljudi. Moramo naučiti opraštati, a ne osuđivati Boga.
Otac Sébastien Diolène, župnik te iste župe, vidio je u Hodu utjehe “znak nade i utjehe sa željom za istinom u odnosu na zlostavljane i kajanja u odnosu na zlostavljače”. “Molitva posebno za žrtve omogućila nam je da dotaknemo stvarnost zlostavljanja i predamo ovu patnju Isusu i Mariji”, objašnjava. Na kraju Hoda utjehe, imena žrtava bit će povjerena Bezgrešnom začeću u špilji Massabielle 10. kolovoza. Marija posreduje, ali Isus je taj koji liječi, kao što pokazuje ikona koja prikazuje Krista u slavi, postavljena svake večeri u podnožju oltara.
Prije svega, radi se o iskazivanju sućuti prema žrtvama zlostavljanja i molitvi za njih, kako bi Gospodin vratio onima koji su izgubili slobodu vjere u Njega.
Nevjernici dirnuti svjedočanstvom
Cijelim se putem događaju providonosni susreti, na primjer, zbog nedostatka vode ili kod pogrešnog skretanja. Prolaznici hodočasnicima nude ime žrtve, navode se imena nekoliko djece iz iste obitelji. U jednom činu razjašnjava se razmjer spolnog zlostavljanja u Crkvi, proširuje se zagovor i krši zakon šutnje. “Proces duboko dira srca”, kaže organizator.
Nevjernici su dirnuti tim procesom. “Ako je ovo Crkva, onda ona sve mijenja”, uzvikuje jedan od njih. De Masfrand je svjedočio promjeni stava kod nekih ljudi koje je sreo na putu. Od prvog sumnjičavog, pa i neprijateljskog pogleda, jezici su se razvezali. “Sretno, uz tebe smo!” oni kažu. Ostali šetači, vjernici ili ne, na trenutak napuštaju cestu za Compostelu i dijele dio puta. Za organizatora ovi providonosni susreti pravi su Božji znak: „Treba prije svega pokazati suosjećanje sa žrtvama zlostavljanja i moliti za njih, kako bi Gospodin vratio onima koji su izgubili svoje slobodu vjerovanja u Njega.”
U želji da pronađe sebe, Brieuc, otac, hodao je sam nekoliko dana u blizini Cahorsa. Na trenutak skrenuvši sa staze da se divi pogledu, naišao je na utješne šetače. Poslijepodne se pridružio skupini. “To je vrlo lijep proces. Čuo sam za financijsku naknadu za žrtve, ali ne i za duhovnu akciju”, kaže 30-godišnjak. Crkva je žrtveni jarac u ovim slučajevima seksualnog zlostavljanja. Pokazuje put do suosjećanja i oporavka. Kroz ovaj pristup, prosvjetljuje druge uključene sektore (sport, obitelj...)." Za ovog kršćanina koji ne prakticira sudjelovanje u molitvi za žrtve zlostavljanja bio je način da napreduje u svojoj potrebi da pronađe sebe.
Molitva za svećenike i redovnike vjerne njihovom poslanju
Hod utjehe također je imao nakanu moliti za vjerne svećenike i redovnice. “Ranjeni načinom na koji ih gledaju, neki se od njih više ne usuđuju nositi ni rimski ovratnik”, priznaje de Masfrand. Međutim, kako ističe otac Sébastien, "oni su mnogo brojniji od onih koji su počinili ta zlostavljanja." Molitva koju svako jutro izgovaraju šetači mole ovako:
Čuvaj, Gospodine Isuse, svećenike, redovnice i redovnice, od kojih su mnogi uzorni, a neki nadahnjuju na svetost, one koji su dali svoje živote u jednom danu.
Neke vjerske zajednice posebno mole na te nakane. U jednoj od njih, koja je također pozdravila hodočasnike, majka opatica je priznala da je to najljepši dar koji je dobila u 46 godina redovničkog života. Mnogi su biskupi pohvalili inicijativu, a neki su izrazili žaljenje što Hod utjehe nije prošao kroz njihovu biskupiju. Možda će se planirati nove rute?
