Riječ „Božić” jasno nedostaje u priopćenju Europske komisije, ali spomen „ceremonija” nedvosmisleno upućuje na blagdan Rođenja našega Gospodina. Unatoč masovnoj, uglavnom islamskoj imigraciji, većina građana koji žive u, uglavnom, kršćanskim zemljama Europe dijeli barem osnovnu katoličku ili kršćansku kulturu. „Ceremonije“ tijekom „blagdana“ – eufemizam koji služi za izbjegavanje vjerskog izraza u Europskoj uniji koja je formalno odbacila spominjanje europskih kršćanskih korijena u svojoj Povelji – teško mogu značiti nešto drugo osim svete mise, a posebno mise ponoćke, ili protestantske službe koje se održavaju za proslavu Božića, piše Lifesitenews.
Evo kako nepotpisani dokument govori o ovim vjerskim okupljanjima: „U slučaju ceremonija, razmislite o izbjegavanju velikih službi, odnosno koristite internetske, TV ili radijske emisije te zabranite zajedničko pjevanje. Korištenje maski posebno je važno tijekom svih vrsta okupljanja.”
Da, dobro ste pročitali. Za cijelu Europsku uniju europska izvršna vlast sugerira da bi Katolička crkva i druge crkve trebale isključiti vjernike sa svojih proslava i prisiliti ih da se pridruže virtualnom „bogoslužju”. Što, zapravo, nije nikakvo bogoslužje.
Za katolike je još neugodnije takvo miješanje svjetovnih vlasti koje pretpostavljaju da im mogu diktirati kako i kada trebaju prakticirati svoju vjeru. Sveta misa aktualizira žrtvu Isusa Krista na križu, za otkupljenje mnogih, i omogućuje im da sudjeluju u euharistijskom čudu, po kojem je naš Gospodin uistinu prisutan. Pričest se može primiti samo osobno od svećenika. U katoličkoj vjeri, tijelo se ne može i ne smije postaviti na „daljinski” i odvojiti od stvarnosti s ekranima i internetom, osim i slučaju ozbiljnih razloga, poput provjerene i stvarne zaraznosti, po kojem je svaka odgovorna osoba sposobna samostalno odlučiti kako bi trebalo postupiti.
Tako je nekolicina tehnokrata u Bruxellesu, sjedištu Europske komisije, u biti poručila cijeloj Europskoj uniji da „zajedničko pjevanje“ božićnih pjesama nije dobro, pa čak i opasno i sposobno poslati ljude u grob. Zabrana koja se sugerira nije za ljude koji kašlju i kišu, već za sve: ona nagomilava sumnju u jedan od najradosnijih i najprirodnijih izraza javnog bogoslužja, koji je s nama od početaka kršćanstva, u stvari kroz cijelu vjersku povijest čovječanstva.
