Više od 300 svećenika i njihovih pomoćnika, sa svih kontinenata, okupilo se na tjedan dana molitve, rasprava i dijeljenja iskustva o službi za koju Crkva inzistira da, premda često skrivena od javnosti, ostaje vitalna: radu egzorcista.
Papa Leon XIV., iako nije bio osobno prisutan, uputio je svoju poruku, koju je na otvaranju konferencije pročitao potpredsjednik IAE-a i moderator konferencije o. Francesco Bamonte.
Sveti je Otac izrazio zahvalnost svećenicima koji se posvećuju „tom osjetljivom i nužnom služenju egzorcista“. Pozvao ih je da ga vrše „kao službu oslobođenja, ali i kao službu utjehe“.
U poruci koju je potpisao državni tajnik kard. Pietro Parolin, Papa je također potaknuo pastire da pružaju duhovnu potporu vjernicima koji trpe. Naglasio je potrebu da se „vjernicima koji su doista opsjednuti Zlim pruži potpora molitvom i zazivanjem djelotvorne Kristove prisutnosti, kako bi Gospodin, po sakramentalu egzorcizma, darovao pobjedu nad Sotonom“.
Dnevne liturgije na konferenciji predvodili su visokorangirani prelati, uključujući kard. Arthura Rochea i kard. Parolina. Njihove propovijedi naglasile su teološke temelje egzorcizma: sam Krist u središtu obreda, poniznost koja se zahtijeva od onih koji služe i podsjetnik da svaki egzorcist ne djeluje u svoje ime već u ime Crkve.
Ovaj tjedan nije bio samo posvećen molitvi, nego je ujedno bio i forum za suočavanje s rastućim izazovima duhovnog ratovanja u 21. stoljeću.
Prezentacije su istraživale razlučivanje u razlikovanju demonske patnje od psihološke bolesti, rastuću privlačnost New Age praksi, opasnosti spiritističkih vjerovanja u „lutajuće duše“, pa čak i ulogu umjetne inteligencije u poticanju novih oblika okultizma.
Talijanska kriminologinja Beatrice Ugolini upozorila je da se algoritmi i tehnologije prikupljanja podataka već uključuju u moderne tehnike proricanja i nekromancije („prizivanje“ duhova mrtvih) – fenomena koje je nazvala „digitalnom mutacijom okultizma“.
Drugi govornici su raspravu proširili na više tema. Francuski egzorcist, o. Jean-Baptiste Vian, ispitao je vudu rituale na Haitiju, ističući njihove veze s podvrgavanjem i posvećenjem duhovima – čak i s djecom. Brazilski biskup mons. Rubens Miraglia Zani upozorio je na varljive manifestacije koje oponašaju duše mrtvih, dok je sicilijanski svećenik Benigno Palilla naglasio važnost dijaloga između znanosti i vjere, ističući suradnju medicinskih stručnjaka i egzorcista u Palermu.
Ton posljednjih dana kombinirao je smirenost s bratstvom. O. Bamonte izdao je oštro upozorenje o pastoralnoj šteti koju svećenici odbacuju kao puku parapsihologiju, ostavljajući pateće ljude bez pomoći. O. Andrés Esteban López Ruiz iz Meksika analizirao je kako relativistička duhovnost pokreta New Age potkopava kršćanske moralne temelje, donosi zenit.org.
Devet godina nakon smrti o. Gabriela Amortha, čije je ime postalo sinonim za službu, konferencija je potvrdila da egzorcizam ostaje živa, iako složena, dimenzija katoličkog života. Tajnik Dikasterija za kler mons. Andrés Gabriel Ferrada Moreira zatvorio je događaj zahvalnicom Vatikana: zahvalom za svakodnevnu, često nevidljivu službu koju obavljaju svećenici koji se suočavaju s onim što Crkva i dalje opisuje, na svom najstarijem jeziku, kao prisutnost Zloga. Za mnoge sudionike, dani u Sacrofanu bili su manje o senzacionalnim bitkama s demonima, a više o ponovnoj potvrdi poziva ukorijenjenog u molitvi, poniznosti i razlučivanju. A za širu Crkvu, rastući broj egzorcista diljem svijeta signalizira da, čak i u sekularnom dobu, služba koju je papa Leon XIV. nazvao i oslobađajućom i utješnom ne nestaje u povijesti – ona se prilagođava i širi.
Međunarodno udruženje egzorcista (IAE), koje je 1990-ih osnovao poznati rimski egzorcist o. Amorth, znatno je naraslo posljednjih godina. Sa službenim priznanjem Vatikana ranije ove godine, udruženje sada broji više od 1 000 članova iz 58 zemalja, od Italije – doma najveće skupine od 340 članova – do zajednica u nastajanju u Brazilu, Meksiku, Sjedinjenim Američkim Državama, pa čak i Južnoj Koreji.
Njegov predsjednik mons. Karel Orlita iz Brna u Češkoj, opisao je brzo širenje kao dokaz trajne relevantnosti službe, nazvavši je „konkretnim znakom ljubavi Crkve prema onima koji pate“.
