Vrhovni sud potvrdio je navode Županijskog suda koji je utvrdio da vjeroučiteljica na nastavi za učenike osmog razreda nije za homoseksualnost koristila izraze poput „bolest, nastranost i anomalija“, kako se to u tužbi lažno tvrdilo, već da je upotrebljavala formulacije iz nastavnog udžbenika u kojima se „homoseksualnost ne objašnjava kao izopačenost nego se navodi da su homoseksualni čini u sebi neuredni, protive se naravnom zakonu, i ni u kojem slučaju ne mogu biti odobreni, ne biraju oni svoje seksualno stanje – ono za većinu njih predstavlja kušnju, zato ih treba prihvaćati s poštovanjem, suosjećanjem i obazrivošću, izbjegavati prema njima svaki znak nepravedne diskriminacije.“
Također istaknuto je da je vjeronaučna poduka, namijenjena „isključivo djeci roditelja koji sukladno vlastitom uvjerenju žele takav odgoj vlastitoj djeci“ zbog čega „ni načelno ne može predstavljati stavljanje u nepovoljniji položaj u smislu zakonske biti diskriminacije.“
Ono što je posebno važno, Vrhovni sud je naveo da je sloboda vjeroispovijedi kao ustavno i konvencijsko pravo iz propisa jače pravne snage od Zakona o suzbijanju diskriminacije te da „vjeronaučna poduka kao izraz slobode vjeroispovijedi (čl. 40. Ustava RH) po svojoj naravi nužno uključuje i slobodu iskazivanja vlastite vjeroispovijedi poučavanjem prema čl. 9. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ broj, dodatak Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99- pročišćeni tekst i 8/99 – ispravak).“ Naime, Konvencija je sastavni dio unutarnjeg hrvatskog pravnog poretka i po svojoj pravnoj snazi je iznad zakona (čl. 141. Ustava RH), pa tako i iznad Zakona o suzbijanju diskriminacije.
U presudi je naglašeno da ni „Zakon o suzbijanju diskriminacije (čl. 9. st. 1.) ne smatra diskriminacijom, stavljanje u nepovoljniji položaj u slučaju koji je u vezi s djelovanjem u skladu s naukom i poslanjem crkve ako to zahtijevaju vjerska doktrina, uvjerenje ili ciljevi“ stoga „proizlazi da je prvostupanjski sud osnovano zaključio da u konkretnom slučaju nije riječ o diskriminaciji i sukladno tome pravilno primijenio materijalno pravo kada je antidiskriminacijske zahtjeve tužitelja ocijenio neosnovanim.“
Podsjetimo, udruga Vigilare organizirala je tim povodom 2011. god. ispred Županijskog suda u Zagrebu skup podrške neosnovano tuženoj vjeroučiteljici Ćorić Mudrovčić i prosvjed pod nazivom „Stop kršćanofobiji“ što je bio prvi prosvjedni skup takve vrste održan u Hrvatskoj.
