Mlada Zagrepčanka, Ivana Barbić, ovih je dana svojom objavom na Facebooku pokrenula pravu buru pozitivnih emocija. Humani čin na koji se odlučila, mnoge je ganuo do suza, a jednu je deložiranu obitelj, s troje malodobne djece, doslovno spasio beskućništva. Naime, nakon što je i sama u životu prošla mnoge teške trenutke, od borbe s malignom bolešću, pa do borbe za goli opstanak, Ivana je poželjela učiniti ono što sama od ljudi nije doživjela – pokazati da nije teško biti čovjek.
Svoju kuću, u okolici Zagreba, u kojoj više ne stanuje, odlučila je ustupiti nekoj obitelji koja se našla u tunelu iz kojeg trenutno ne vidi svjetlo. I dok mnogi stanodavci i uz visoke stanarine izbjegavaju obitelji s više djece, te ne žele iznajmiti nekretninu onima koji imaju psa ili mačku, u dom ove humane Zagrepčanke dobro došli su svi - i djeca i kućni ljubimci.
"Obitelji slabijeg imovinskog stanja dajem kuću na korištenje bez plaćanja najma. Kuća je prazna. Ima sve priključke. Uvjet je da si platite potrošene režije i da održavate okućnicu. Kuća ima 130 metara kvadratnih stambenog prostora i 399 metara kvadratnih okućnice. Sve je ograđeno. Blizina škole, ambulante, pošte... poželjna je obitelj s djecom, a ima mjesta i za kućne ljubimce. Kuća se nalazi u Pušči Gornjoj (pet kilometara od Zaprešića). Nadam se da će netko pronaći svoj mir u mome domu dok si ne uspije naći konačno rješenje“, napisala je Ivana na Facebooku.
Kako bismo provjerili je li oglas doista stvaran ili je ipak riječ o šali, stupili smo u kontakt s Ivanom, piše 100posto.hr.
Samozatajna, mlada žena, skromno nam je rekla da ovo što čini nije ništa posebno te da ne zna zašto se svi toliko čude i dive tome što će svoju kuću besplatno ustupiti nekoj obitelji. Predati ključeve kuće nekome tko se našao u teškoj životnoj situaciji nije niti malo teško, kaže Ivana, no iznimno je teško odlučiti kome pomoći, od toliko mnogo ljudi koji su se našli pred zidom.
"U ovih par dana primila sam preko dvije stotine poziva i nebrojeno mnogo poruka. Iako sam znala da ću se osjećati sretno i ispunjeno onog trenutka kada vidim da je neka obitelj istinski sretna u mojoj kući, ovih sam dana neizmjerno tužna jer sam se naslušala toliko potresnih životnih priča ljudi iz svih krajeva Hrvatske, da već danima ne prestajem plakati. Sada mi je još mučnije gledati kako Vlada nesebično pomaže Todoriću i ekipi, a ljude prepušta na milost i nemilost bankarskog sustava“, kaže Ivana.
Kako bi izbjegla mučnu odluku kome ustupiti svoj dom, od prvog je trenutka odlučila da će ključeve kuće dati obitelji s djecom koja joj se prva javi i upravo to je i učinila.
"Javio mi se mladi bračni par, s troje malodobne djece, koji je ovih dana deložiran iz stana. U subotu su, svi zajedno, došli pogledati kuću i oduševili se. Svi sadržaji su im blizu, s prozora kuće vide školu, a djecu je posebno obradovalo to što imaju ogroman prostor za igru, daleko od prometa i gradske vreve“, priča nam Ivana, vidno ushićena što joj se ispunila želja da nekome uljepša život.
"Moj život je, od djetinjstva, nesretna priča, no bila sam neizmjerno sretna kada sam 2006., na kredit, kupila ovu kuću. Nakon toga, uslijedio je i najsretniji događaj u mom životu – rodio se moj sin. Sve je ličilo na bajku, no, na žalost ta je obiteljska sreća, kratko trajala. Saznala sam da bolujem od maligne bolesti, a kako nesreća nikada ne dolazi sama, ubrzo nakon toga sam dobila i otkaz, jer poslodavac za moju bolest nije imao razumijevanja. Kada ste bolesni, nikome ne trebate, pa se tako i moj brak ubrzo raspao. U takvim trenucima, kada se čitav život, koji ste godinama gradili, sruši doslovno preko noći, pred vama su još samo dvije opcije - opstati ili propasti. Ja se nisam predala i opstala sam shvativši, nakon svega, da je život samo jedan i da ga, uz malo truda i dobre volje, možemo uljepšati i sebi i drugima. Upravo stoga sam odlučila pomoći nekome, svjesna da će taj netko, kada ga učinim sretnim, već i svojim osmijehom pomoći meni“, odgovara Ivana na pitanje što ju je navelo na tako nesebičan i plemenit čin
Hrabra Zagrepčanka i njen sin, započeli su novi život na drugoj adresi, a njihova bajkovita kuća, okružena zelenilom, ostala je pusta i prazna.
"Moj sin je svoje prve korake napravio upravo u toj kući za koju me vežu brojne lijepe uspomene. Upravo zato me silno boljelo svaki puta kada otključam vrata i shvatim da je naš, nekada topli dom, postao tek hladna kuća kojoj nedostaje život, nedostaju joj ljudi. Željela sam da, u sobama u kojima se nekada smijalo moje dijete, ponovo odzvanja dječji smijeh i stoga sam odlučila ustupiti kuću nekoj obitelji s djecom. Moram priznati da su me moji prijatelji u čudu gledali, pitali su me – pa zašto onda ne iznajmiš kuću, ni ti nemaš novca za bacanje i još uvijek otplaćuješ za nju kredit. No, ja smatram da ne treba biti pohlepan, ma koliko malo imamo, još uvijek možemo nekome pomoći, jer i to što se nama čini malo, nekome je čitav svijet“, kaže Ivana, dodajući kako su joj sretne oči djece, koja su sa svojim roditeljima u subotu uselila u njenu kuću, ispunile srce, a to ju je usrećilo mnogo više nego novac koji bi dobila od stanarine.
No, iako sretna što je jednoj peteročlanoj obitelji osigurala krov nad glavom, nakon brojnih poziva nesretnih ljudi, ostao je, kako kaže, gorak okus u ustima jer nije mogla pomoći svima kojima je pomoć itekako potrebna.
"Među obiteljima koje su mi se javile, tražeći slamku spasa, bilo je mnogo onih koji s djecom žive u straćarama, bez sanitarnog čvora, a posebno su me pogodile tužne sudbine majki koje imaju bolesnu djecu te zbog liječenja, iz Slavonije, svaki tjedan moraju putovati u Zagreb. Ti su ljudi tihi i samozatajni, i dok one koji kradu nije niti malo stid, ovi se ljudi srame što ih je bolest člana obitelji osiromašila, što su dobili otkaz i što ne mogu otplaćivati rate kredita. Tim poštenim ljudima neugodno je tražiti pomoć, a najtragičnije je to što ih nitko od nadležnih ne vidi i ne čuje. Krajnje je vrijeme da se to promijeni“, poručuje Ivana Brnabić, žena, majka i kraljica, od koje bi većina domaćih političara, zaokupljena pomaganjem posrnulim tajkunima, trebala mnogo toga naučiti.
