Zbog ove smo teške životne priče stigli u mjesto Zgališće blizu Vrbovca. Matea život od malena provodi u bolnicama, a uskoro će ponovno onamo. Mora odstraniti žučnjak i komad jetre.
"Teško je uopće to prepričati, a kamoli preživjeti. Ja sam izgubila majku sa 12 godina. Umrla mi je pred očima od infarkta i otada su počele moje tegobe pomalo", opisuje Matea Damjanović.
Prvo sepsa zbog običnog uraslog nokta, kad je jedva ostala živa. Za osamnaesti rođendan dobila je tumor na nozi. Nakon operacije u nozi joj je ostalo dva kilograma metala zbog kojeg teško hoda.
Nedavno ju je sustigao dijabetes, čvorovi na štitnjači, sad i teška upala žuči i jetre zbog silnih lijekova koje mora piti. A sada joj se razbolio i tata.
"Najteže mi pada tatina bolest. Ja sam naučila jer cijeli život sam bolesna i po bolnicama sam. To mi nije teško padalo kad je on bio zdrav. Imala sam više volje i snage, ali sad kad je on obolio. Što ću ja bez njega? Ostajem sama, osoba sam s invaliditetom, primanja su mi nikakva. Ne znam što će biti sa mnom. Iskreno, ne znam", kaže Matea.
69-godišnjem Mati nedavno su dijagnosticirali rak kože. Ima i tumor zbog kojega će mu krajem mjeseca odstraniti komad nosa. Kad je Mateji umrla majka, Mato je život posvetio samo svojoj kćeri. Dao joj je i svoj krevet, a on s popucalim tetivama spava na daskama i starom madracu.
Žive od 1200 kuna socijalne pomoći, što nije dovoljno ni za nadoplatu lijekova koje ne pokriva zdravstveno odiguranje. Zagreb, gdje se nalaze bolnice, nije daleko, ali više nemaju novca ni za put.
Čak i tlakomjer, koji koriste svakodnevno, morali su posuditi od susjeda.
Borbe koje Matea prolazi sa zdravstvenim sustavom su prebrojne da bi ih mogli makar i prebrojati u samo jednoj priči. Zbog administrativne greške osam je mjeseci bila bez osnovne zdravstvene zaštite, iako je onkološki bolesnik. Zdravlje joj se trajno narušilo.
Njezina tri psa ljubimca ovdje su joj kao utjeha i uz njih barem malo zaboravi na svoje brige.
"Kad vidim suze njene, onda kao da mi nož u srce stavljate jer znam koliko joj je teško", priznaje otac Mato.
Mati je neugodno jer je i drva za ogrijev dobio na dug, a novce još nije vratio. Nema ni ormar za stvari. Na neplaćene račune se već uhvatila prašina i svakoga dana čekaju da stignu ovrhe. Da bi se Matea možda izliječila prodali su gotovo sve što su imali. Sad traže vašu pomoć - novac, pomoć u lijekovima, krevet i madrac, bilo što.
"Ja molim naciju, dobre ljude da nam pomognu, ako ikako mogu. Da pređemo ovo zlo koje nas je snašlo", moli Matea.
Ovaj mjesec i otac i kći idu na operacije od kojih će se morati dugo oporavljati. Kako će to preboljeti i tko će se brinuti za njih? To su pitanja na koja Matea i Mato zasad nemaju odgovore.
