Judo je borilački sport. Tvorac ovog sporta Jigoro Kano bio je vlasnik najviših titula u nekoliko vrsta Jujutsua. Kako je za Jujutsu bilo potrebno mnogo snage, odlučio je razviti borilačku vještinu koja bi omogućila jednake uvjete za sve-bio je to judo. I ako ste mnogo slabiji od protivnika, u judu ga dobrom tehnikom zaista možete pobijediti.
Mateo ima 11 godina i sindrom Down. Ako je netko pomislio kako mu ovdje nije mjesto, prevario se. Mateo će pokazati zašto. Nakon posve uredne trudnoće, na svijet je došao Mateo. Tek onda je usljedila dijagnoza sindroma, ali i novorođenačke leukemije. Liječnici su rekli kako- neće preživjeti. Roditeljima je teško sjetiti se toga, ali nisu stvari prepustili slučaju. Mateo je išao na sve terapije i vježbe ne bi li razvio svoje mogućnosti. Prohodao je sa dvije godine iako je roditeljima rečeno kako možda nikada neće hodati, a sluh koji je gotovo izgubio vratio se na svoje mjesto.
Prije tri godine njegov mlađi brat Luka krenuo je na judo, Mateo je bio tek u pratnji. I to ravno 5 minuta. Bila je to ljubav na prvi pogled.
„Nije mi bilo lako u početku. Imao sam jednu dozu straha kako ću to, ali onda sam sjeo sam sa sobom i razmislio. Bit ću jednostavan, bit ću normalan, neću radit razliku između njega, radit ću s njim kao i s drugom djecom.“, priznaje nam Mateov trener Ivan Bućan.
Bio je to ujedno i početak velikog prijateljstva. U Ivanu je pronašao najboljeg prijatelja, ali i uzor. Početnici u judu nose bijeli pojas, a kako bi otišli stupanj više i dobili drugu boju morate položiti ispit. Mateo je polagao pred komisijom judo saveza po jednakim kriterijima kao i ostala djeca. Morao je naučiti zahvate i gradivo o povijesti juda.
Ide na natjecanja i turnire baš kao i njegov brat. Iako nije razvijen kao i njegova generacija i niži za glavu, prema pravilima saveza nema ustupaka za Matea. Bori se ravnopravno.
Mami nije ugodno gledati Matea kako se bori s većima od sebe, ali bez obzira na to uvijek je zajedno sa starijom kćeri potpora s tribine. Kako Mateu tako i Luki. Judo u prijevodu znači nježan put, unatoč tome iako nema udaraca poput u boksu i nije najnježniji sport. Bacanje protivnika na pod, gušenje i poluge donose bodove i pobjedu u ovom sportu. A Mateo ima kvalitete profesionalca i prije svega kolege. Pa ako na turniru netko i pusti suze zbog poraza Mateo ih briše. I nikada ne odustaje. I omiljen je u klubu.
Judo je Mateu dao mnogo više od mogućnosti sudjelovanja. U tri godine treniranja popravio mu se govor, ojačali mišići koji su inače u osoba s Down sindromom opušteniji. I itekako troši kalorije, a to je bitno jer osobe s Down sindromom nemaju kontrolu u hrani.
On ima dva posla- trening i školu. Ponosan je četvrtaš u redovnoj nastavi, ali po prilagođenom programu. I ponos razreda. Mateo ne zna što je riječ drugačiji, u njegovom riječniku to ne postoji. On može i želi baš poput drugih- sve. Neustrašiv je, iako zna za bol. Ali je njegova volja jača od bilo koje prepreke. Pa čak i onda kada gubi.
Njegov cilj je jasan- zove se crni pojas. Već je vlasnik 5 medalja s raznih turnira i kuje planove s trenerom. Prvi je otići na međunarodni turnir u judu Down sindroma u Rusiju, a potom olimpijadu Down sindroma u Los Angeles. Jer granica ovaj dječak nema, niti mu ih itko postavlja. Baš zbog toga je sretno dijete s velikim planovima za budućnost. Planovima vezanim za ono u čemu je pronašao sebe. Ravnopravan je član društva i borac koji dijeli najposebnije zagrljaje. Video pogledajte OVDJE
