Ne zato što je Kotor neka neobična destinacija ili zato što Božidar Kelemen nikada u svom životu nije putovao, nego zato što je na taj put krenuo - pješke. Budući da je od Varaždina do Kotora točno 740 kilometara, izračunao je da će mu za tu udaljenost trebati dvadesetak dana, oko 260 sati hodanja, a za troškove puta bi mu trebalo biti dostatno oko 4000 kuna.
Zahvala Bogu
Što ga to toliko silno vuče u Crnu Goru da tamo ide pješice?
- To je moj zavjetni put, htio sam zahvaliti Bogu na svemu što je za mene učinio. Zahvaliti mu na životu koji mi je dao - kaže šturo objašnjavajući svoj cilj.
Božidar Kelemen možda nije čovjek od puno riječi, ali je zasigurno čovjek snažne volje i iznimno čvrste vjere.
I prije nego što je krenuo na svoje hodočašće, još prije nego što je na leđa nabacio ruksak u kojem će nositi 40-ak kilograma odjeće i osnovnih higijenskih potrepština, i puno prije nego što je obuo svoje radne cipele domaćeg Jelen Čakovca i krenuo na put, on je znao: ništa ga neće spriječiti da dođe do svog cilja.
Prolaznici i suputnici već su mu nudili prijevoz. - Ajde, povest ćemo te barem dio puta, pomozi sebi malo - govorili su mu. Ali, Božidar je odmahivao glavom. - Oni to ne razumiju, ne želim se voziti ni metra. Meni nije teško. U svojoj glavi sam sve posložio i prije nego što sam krenuo. Ništa mi nije teško - priča nam Božidar umornim glasom.
Prepreke na putu
Razgovarali smo s njim prvi put kada je bio u Imotskom, nakon prijeđenih 450 kilometara. Prevalio je tada već gotovo polovicu puta, hodajući po magistralnoj cesti. - Idem isključivo po glavnoj cesti, ne znam vam ja koristiti GPS, ja sam stari mužić. Hodam po danu, a noću se odmaram. Dnevna dionica mi je oko 40 kilometara, ovisi o tome kakvo je vrijeme i kakav je put. Dosad me uglavnom pratila kiša. Ali, i izgorio sam kao rak. Nigdje nisam mogao naći kremu sa zaštitnim faktorom. Bilo je dijelova puta po Lici i Gorskom kotaru gdje gotovo da nema naseljene kuće. Nisam se imao gdje odmoriti, niti prespavati. Zato sam žurio - pripovijeda, dodajući da dnevno hoda deset do 15 sati. Trenutno je u Metkoviću, a do cilja je 170 kilometara.
Spava u prenoćištima, zimmer frei, kako kaže. - Ne želim nikome biti na teret. Ako na tim mjestima ima neke skuhane hrane, pojedem, a ako nema, stanem u trgovini i kupim nešto za jelo. Ne filozofiram puno. Čak malo i postim - kaže skromno.
Imate li upalu mišića? - Ma, nemam.
Bole li vas noge, leđa? - Ma, ništa me ne boli. Ništa, osim tabana. Zbog konstantnog hodanja imam natiske na tabanima. Tvrda koža se brzo stvorila, a pojavili su se i plikovi. Ali, to sam očekivao.
Upaljeni tabani
Zato mi je prijatelj napravio biljni pripravak kojim se mažem svaku večer. Hladim upaljene tabane. Noge me bole prvih stotinu metara nakon što krenem, ali kasnije se tijelo navikne. Najveću krizu imao sam četvrti dan puta. Sada je dobro - uvjerava nas.
Sa sobom je ponio Andole 500 za bolove i magnezij za mišiće. I ništa više osim toga ne koristi, nikakve minerale, ni vitamine. Pije puno vode.
Prije putovanja Božidar se nije aktivno bavio nikakvim sportom, ali već je testirao svoju izdržljivost. Hodočastio je nekoliko puta, a zadnji put u travnju kad je stigao iz Varaždina u Zagreb jer je želio vidjeti tijelo sv. Leopolda Bogdana Mandića. - Osjetio sam ushićenje. Shvatio sam da je pravi trenutak da realiziram svoj plan o kojemu razmišljam već dugo godina - priča Božidar koji je Bogu, kaže, želio zahvaliti na troje prekrasne djece i predivnoj supruzi koja je, nažalost, umrla prije šest mjeseci.
Zastane kratko s razgovorom. - Uvijek me štrecne u grudima kada je se sjetim. Mučila se puno, ali kratko. Umrla je od raka gušterače - dodaje. Djeca ga zovu svaki dan mobitelom, provjeravaju kako je. Petra (35), Tomislav (31) i Jelena (29) zabrinuti su za oca. - Znali su da me ne mogu odgovoriti pa su prihvatili moju želju - kaže Kelemen.
Dolazak u Boku
Pitamo ga što će napraviti kada konačno stigne u Boku. - Pomolit ću se. Prošetati malo po jednom od najljepših europskih zaljeva, koji još zovu i Zaljevom hrvatskih svetaca - kaže.
Boka kotorska je bila dio Hrvatske do 1945. godine kada je pripala Crnoj Gori. Iz Boke potječu hrvatski sveci i blaženici Sv. Leopold Bogdan Mandić, blažena Ozana Kotorska i Gracija iz Mula. Tamo je čak 180 crkava, kapela, župnih kuća i samostana. Mjesto gdje će Božidar pronaći svoj mir.
