Prije predavanja pater Vrabec koncelebrirao je na misnom slavlju s katedralnim svećenicima, a predvoditelj slavlja je bio don Marin Lučić, katedralni vikar i voditelj molitvene zajednice Effatha.
Uvodeći u temu predavanja don Marin je rekao kako to nije neka tabu tema niti joj treba prilaziti senzacionalistički jer se radi o nečemu što Crkva stoljećima naučava. Ovo je ipak tema o kojoj treba govoriti jer smo svi mi u današnjem svijetu na neki način napastovani, kazao je te podsjetio i na Isusovo 40-dnevno napastovanje u pustinji prije početka javnog djelovanja.
Govoreći o poslanju koje je Isus dao svojim učenicima da propovijedaju Evanđelje cijelom svijetu, don Marin je podsjetio na taj evanđeoski ulomak u kojem piše i da će one koji uzvjeruju pratiti određeni znakovi: „A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti, zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati, i bit će im dobro“.
Kazao je također da nema mjesta nikakvom strahu od Sotone jer je on pobijeđen, te upozorio na dvije krajnosti u današnjem svijetu: jedni misle da Sotone nema i da on nije osoba, a drugi ga vide u svemu i toliko ga se boje da ne vide Isusa koji oslobađa. „Mi smo otkupljeni Kristovom krvlju i mi smo spašeni“, Isus je s nama, poručio je don Marin.
Okupljenima je objasnio i što je služba egzorciste, koja je normalna i potrebna služba u Crkvi, te im iz obrednika egzorcizma, kojeg su prije osam godina na hrvatskom jeziku izdali hrvatski biskupi, pročitao: „Služba obavljanja egzorcizma nad opsjednutima daje se posebnim i izričitim dopuštenjem mjesnog ordinarija, a taj je po propisu sam dijecezanski biskup. To se dopuštenje smije dati samo svećeniku koji se odlikuje pobožnošću, znanjem, razboritošću i neporočnošću života te koji je za tu službu posebno pripremljen. Svećenik, pak, kojem je služba egzorciste povjerena stalno ili za pojedini slučaj neka to djelo vrši s ljubavlju, s pouzdanjem, ponizno, pod ravnanjem svoga biskupa“.
Don Marin je dodao i da je uvijek riječ o svećeniku egzorcisti. On uvijek treba postupati oprezno i razborito i ne smije olako povjerovati da je riječ o opsjednuću kod nekoga koga muči neka bolest, osobito psihička.
U prvom dijelu predavanja fra Peter je govorio o nauku Crkve o Sotoni, a u drugom dijelu više o vrstama zlih duhova potkrepljujući to primjerima iz prakse.
Krštenjem smo svi postali članovi univerzalne Crkve koja ima razne nazive, a jedan od tih je i Ecclesia militans (vojujuća Crkva). Pod tim se ne misli na ratovanje protiv ljudi nego protiv zla, rekao je predavač. Najveći zadatak je boriti se protiv zla u sebi, zatim u obitelji, društvu i sl. Zbog istočnog grijeha osjetljivi smo na zlo. Zlo ne pobjeđuje ako mi nećemo, istaknuo je fra Peter, jer imamo Isusa Krista koji je pobijedio zlo i to je sam rekao. Živeći u Božjoj milosti i surađujući s njome čovjek je na putu pobjede. Što se više molimo, što više imamo povjerenja u Isusa i što se više žrtvujemo toliko više ima pobjeda, kazao je predavač.
Fra Peter je prezentirao i poznate kršćanske odgovore na pitanja: Što je zlo? Odakle zlo? Naglasio je da prva stvar koju treba o tome znati je – da je ono pobijeđeno. Kazao je i da Bog nije stvorio Sotonu jer sve što je Bog stvorio je dobro, o čemu govore prve stanice Biblije. Zatim je naveo ulomke iz Svetoga pisma na kojima se temelji nauk Crkve o Sotoni kao o palom anđelu kojeg je Bog stvorio kao dobroga, a koji se zbog svoje oholosti pobunio protiv Boga i tako svojom slobodom izabrao zlo.
Dotaknuo je i pitanje je li zlo osobno ili neosobno. Ako bi zlo bilo neosobno značilo bi to da ga je stvorio Bog, a Bog je sve stvorio dobro, pa to nije moguće. „Tajna zloće“ (mysterium iniquitatis) je teološki izraz kojim se objašnjava kako je moguće da neko biće, kao što je to bio anđeo, postalo zlo. I zato na to nema odgovora i tako treba biti jer bi se onda moglo upasti u opravdavanje zla. A zlo se ne smije opravdavati.
Ako je Bog sve, suprotno od toga je ništa, rekao je fra Peter. A ništa je ništa. Tako da Bog nema biće suprotno sebi. Predavač je kazao i kako ne mogu postojati dva jednako moćna principa – pozitivni i negativni, o čemu govori dualizam i na čemu su se temeljile neke kršćanske hereze u prošlosti. Postoji samo jedan princip – Bog. Bog, koji je dobar i koji je sve stvorio da bude dobro. A Sotona se pobunio protiv tog principa, protiv života samog, protiv sebe samoga.
„Biti protiv Boga znači biti protiv samoga sebe, protiv svoga postojanja. Jer tvoje postojanje je od Boga i samo u Bogu može zaživjeti kako treba. Nema života bez Boga,“ istaknuo je predavač i dodao: „Treba razumjeti da je pobuna protiv Boga besmislena, apsurd u samome sebi. I zato je to najveća tragedija onih koji nasjedaju Sotoni“.
Objasnivši ove osnove bez kojih se cijela problematika može pogrešno razumjeti, predavač je nastavio govoriti o borbi Sotone, koji osjeća besmisao svoga postojanja, protiv čovjeka. U egzorcizmima svećenik egzorcist ne može bez pristanka osobe ništa učiniti. Ta osoba u prisutnosti svećenika treba ispovjediti vjeru u Krista i odlučno se odreći konkretnog zlog duha. Kazao je kako je važno identificirati o kojem se točno zlom duhu radi i narediti mu da iziđe u ime Isusa Krista.
Nabrojio je različite grupe zlih duhova: rodbinski duhovi (tu je riječ o obiteljskom opterećenju, a mogu to biti i neki zli događaji u povijesti obitelji), duhovi protiv prve Božje zapovijedi (ljudi u potrazi za pomoći, jer im ne ide u životu, idu do raznih osoba koje im navodno pomažu), duhovi koji dolaze zbog našeg grešnog načina života (mržnja, ubijanje, zavist, ljubomora itd.), duhovi trauma (nastalih tako što se Zlo 'nasloni' na traume koje postoje u čovjeku npr. zlostavljanje u obitelji i sl.), zatim prokletstva i uroci itd.
„Ja vidim da ima puno ljudi koji žive kako Sotona hoće i on ih pusti na miru na putu prema smrti. A ako pođu putem obraćenja, onda nastaju trpljenja…Sotona ne može do našeg razuma, ali može do naših emocija i njima manipulira…“, neke su misli koje je s okupljenima podijelio predavač.
Na upit don Marina objasnio je razliku između molitava za oslobođenje, koje može moliti svaki svećenik, i egzorcizma, kojeg ne može svatko vršiti.
Molitvom i primanjem sakramenata osoba se može najbolje zaštititi od Zloga, kazao je fra Peter i vjernicima osobito preporučio molitvu krunice.
Odgovarajući na pitanje o ranama u čovjekovom životu, predavač je kazao da bi te rane mogle ozdraviti, ali se Zlo zna prilijepi na te rane i uvećava ih, čovjek se naveže na njih i kao da ima strah da bi se toga mogao oslobodili.
Na kraju je preporučena i knjiga američkog laika karizmatika Neala Lozana „Oslobođeni“, u kojoj se objašnjava pet koraka na putu oslobođenja od Zloga, te se uz ostalo, naglašava važnost kajanja i opraštanja.
