Na svečanoj proslavi Godine, koju je na svetkovinu sv. Josipa 19. ožujka proglasio kardinal Bozanić kao spomen na 330. obljetnicu odluke tadašnjeg Hrvatskog sabora da zaručnik Blažene Djevice Marije bude postavljen za zaštitnika Kraljevstva Hrvatske, okupili su se hodočasnici iz cijele Hrvatske.Prije početka euharistijskog slavlja, okupljene je pozdravio rektor Svetišta sv. Josipa mons. Antun Sente ml., izražavajući dobrodošlicu svim hodočasnicima zaštitniku naše domovine.
Homiliju u euharistijskom slavlju izrekao je predvoditelj slavlja, kardinal Bozanić, koji je podsjetio na povijesne okolnosti u kojima je donesena odluka Hrvatskog sabora da posveti Hrvatsku posebnom zagovoru sv. Josipa, kada su zemlju nagrizali socijalni i politički problemi.
Istaknuo je Kardinal da svetog Josipa naš hrvatski vjernički puk od davnina časti s posebnom ljubavlju, da mu se s pouzdanjem utječe u svojim potrebama te da moli njegov zagovor i zaštitu u radostima i teškoćama obiteljskog i društvenog života.
Naš narod pjesmom rado moli zaziv: „Josipe, o oče sveti, čuvaj kuću i posveti. Sva obitelj da se složi, ljubav sveta da se množi“. U toj je molbi sadržana čežnja za očuvanjem blaga koje nam je Bog podario po domu i Domovini, od svetosti do zajedništva i sloge u ljubavi.
Zato i danas, ovdje u Nacionalnom svetištu sv. Josipa, posebno molimo za naše obitelji i za hrvatsku Domovinu, u zahvalnosti prema svima koji su se u prošlosti, a posebno u Domovinskome ratu, za nju žrtvovali – rekao je Kardinal.
Osvrćući se na pročitani evanđeoski ulomak (Mt 1,16.18-21), naglasio je kako se poslanje koje je Bog povjerio svetom Josipu da bude čuvar Marije i Isusa, proteže i na Crkvu.
Draga braćo i sestre, kako sveti Josip čuva? – upitao je Kardinal, te podsjetio na riječi pape Franje kojima on svetoga Josipa opisuje kao diskretnog i poniznog čuvara u tišini, ali s jednom stalnom prisutnošću i punom vjernošću, i onda kada ne razumije.
U nastavku homilije napomenuo je kako sveti Josip svoj poziv čuvara Marije, Isusa i Crkve živi u trajnoj povezanosti s Bogom, u otvorenosti znakovima Božje prisutnosti u svom životu. Sveti Josip, kazao je Kardinal, sluša što mu Bog govori. Ne posvećuje toliko pažnju osobnim planovima koliko Božjem naumu. Josip je čuvar jer zna slušati Boga, pušta da ga Bog vodi i upravo je zato osjetljiv za osobe koje su mu povjerene.
Čovjek koji živi zajedništvo s Bogom, koji je osjetljiv za Božja nadahnuća, koji odgovara na Božji poziv, taj čovjek zna spoznati realnost ljudskog događaja, pažljiv je prema onima koji su mu blizu. On zna donositi mudre odluke. U središtu života svetog Josipa bio je Isus Krist. Dragi vjernici, čuvajmo Krista u svom životu, da bismo čuvali druge, da bismo čuvali one koji su nam blizu – poručio je Kardinal hodočasnicima.
Istaknuo je da smo svi mi pozvani čuvati ono što nam je Bog dao, ljepote stvorenja, a to je čuvanje čitavoga stvorenog svijeta. Čuvati znači gajiti poštovanje prema Božjim darovima, prema svakom Božjem stvorenju i svijetu u kojemu živimo – rekao je Kardinal te nastavio: Nadasve pak, potrebno je čuvati ljude, brinuti se za sve, za svaku osobu, djecu, mlade, starije, osobito za one koji su najslabiji i najizloženiji opasnostima, one koji su po ljudskim kriterijima posljednji i o kojima se ne govori i ne piše.
Potrebno je čuvati svako ljudsko biće, počevši od onog začetoga i još nerođenoga. Trebamo se brinuti jedni za druge. U obitelji bračni drugovi čuvaju jedan drugoga, kao roditelji brinu se za djecu, da bi kasnije s vremenom djeca postala čuvari roditelja. Vodimo brigu jedni o drugima. S posebnom pozornošću budimo usmjereni na djecu i mladež, osobito na njihov odgoj i obrazovanje.
Zaključujući svoju homiliju podsjetio je na riječi svetoga Pavla: „U nadi protiv svake nade povjerova Abraham“, te istaknuo da postoji nada protiv svake nade koja ljudsku povijest vuče naprijed.
Potrebno je vjerovati, nadati se i raditi. I onda kad se nad našim nebom pojave tamni oblaci, trebamo vidjeti svjetlo nade i biti nositelji nade koja otvara nove horizonte – kazao je Kardinal, pozvavši vjernike da nam u tome primjer bude blaženi Alojzije Stepinac koji je u nadi pred Bogom prihvatio odgovornost za svoje vrijeme i poput Abrahama, oslonjen na Boga-nadu, i protiv ljudske nade, smjelo i neustrašivo vršio poslanje koje mu je Bog povjerio u Crkvi i hrvatskoj Domovini.
Prije završnog blagoslova, okupljenim vjernicima obratio se mons. Sente, istaknuvši da je u posljednje dvije godine u Svetište hodočastilo više od 60 tisuća hodočasnika koji svakodnevno svjedoče o brojnim milostima i uslišanjima po zagovoru svetog Josipa.
Vjernicima se još jednom obratio i kardinal Bozanić koji je prepričao zgodu s papom Franjom, kada mu je on posvjedočio da nakane ljudi često zapiše na papirić i stavi ispod kipa svetog Josipa, predajući sve u njegov zagovor. Zamolio je Kardinal za blagoslov naše domovine Hrvatske, ali i za blagoslov naših očeva da se ne boje vršiti svoju službu u obitelji i u društvu.
Molim za njihovu očinsku odlučnost, obazrivost i nježnost. Potrebna nam je očinska služba u našem društvu – zaključio je Kardinal.
U znak zahvalnosti što je predvodio ovo euharistijsko slavlje, obitelj Kosec uručila je kardinalu Bozaniću prvu medalju Nacionalnog svetišta svetog Josipa.
U koncelebraciji euharistijskog slavlja bili su mons. Juraj Jezerinac, vojni ordinarij u miru, te oko stotinu svećenika. Proslavi Godine svetog Josipa nazočili su predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović, te ostali predstavnici državnih, županijskih, gradskih i vojnih vlasti.Euharistijskom slavlju prethodio je prigodni molitveni program koji je animirao vlč. Jakov Rađa, povjerenik za pastoral duhovnih zvanja i promotor kršćanskih poziva u Zagrebačkoj nadbiskupiji, te svečani mimohod od Zapovjedništva kopnene vojske u Karlovcu do Nacionalnog svetišta u kojem su sudjelovale Povijesne postrojbe HV-a, pripadnici oružanih snaga RH, noseći 163 zastave, udovice i obitelji poginulih, nestalih i preminulih hrvatskih branitelja te hrvatski branitelji, policajci i vatrogasci.
Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije
Foto: Bernard Čović/GK
