Prije samog početka svete Mise preč. Đuro obratio se okupljenim vjernicima i prijateljima. Svaka njegova riječ bila je ispunjena dubokim emocijama dok je s radošću i zahvalnošću govorio o svom svećeničkom putu i Božjoj prisutnosti u svom životu. Nakon 37 godina službe (od 1987. do 2024.) istaknuo je da mu nije moglo biti ljepše te da je sve to nezasluženi Božji dar. Zahvalio je za život, svećeničko zvanje i ljubav kojom je Bog djelovao kroz njegove ruke i um. Posebno je naglasio važnost devetnice u crkvi i pjevačkog zbora koji je svojim pjesmama slavio Gospodina.
Izrazio je ispriku za svoje slabosti i nedostatke te zamolio za molitve da dane koji su mu preostali proživi u miru. Također je zamolio za molitve za svoje kolege svećenike u mirovini. Na kraju je, sa zahvalnošću i poniznošću, izrazio želju da mu se Bog smiluje i primi ga te da ga prisutni zadrže u svojoj ljubavi.
U svojoj propovijedi “naše gore list”, preč. Ivan Vučak, župnik u Krašiću, Oštrcu i Gornjem Prekrižju te dekan Jastrebarskog dekanata, rekao je:
"Sabrani smo u ime Isusa Krista, Sina Božjega, u kući posvećenoj njegovoj Majci koju ovdje od milja nazivamo Gospom Vukovinskom. Čestitam Vama dragi naš (nekadašnji) župniče Đuro koji ste ovamo došli nakon svetkovine Velike Gospe u kolovozu 1987. godine, a danas ste nas sve ovdje sabrali da slušajući Božju riječ i slaveći svete tajne vjere zahvalimo dobrom Bogu za pedestgodišnje Vaše svećeničko služenje. Čestitamo vam jer ste se u tih 50 godina svoga svećeništva bogatili u Bogu!"
Preč. Vučak istaknuo je u da današnjem psalmu molimo i čitamo: „Nauči nas dane naše brojiti da steknemo mudro srce.“ Kakvo je to mudro srce, budući da smo ograničeni s vremenom, teško je opisati nečiji pedesest godišnji život u svega nekoliko minuta, stoga bih ovjde razlomio Zlatomisnikov život u kroz četiri velike svete jubilarne godine:
Opisao je njegov životni put: rođen je 11. svibnja 1950. godine u župi svetog Vida i svetog Jurja u Mađarevu, osnovnu školu završio je 1965., a potom upisao bogosloviju u Zagrebu. Nakon odsluženja vojnog roka, zaređen je za svećenika 29. lipnja 1975. godine, na svetkovinu svetih Petra i Pavla, od sada svetog pape Pavla VI. u Vatikanu na Trgu sv. Petra. U svome životopisu taj veliki događaj komentira riječima: «To nisam ničime zaslužio, bio je to dar Božji i mojih poglavara. Hvala im!»
Službovao je u više župa, stječući bogato pastoralno iskustvo, a od 1987. godine vodi župu Vukovinu. Propovjednik je istaknuo njegovu predanost obnovi crkava i izgradnji župne zajednice, kao i brigu za mlađe svećenike koji su kroz tu župu prolazili. Na kraju propovijedi podsjetio je na važnost služenja Bogu i ljudima, naglasivši da je svećeništvo dar i poziv da se s ljubavlju i poniznošću služi zajednici.
Stoga, na kraju ovog presjeka kroz ove četiri velike i svete jubilarne godine (1950., 1975., 2000. i 2025.) možemo samo svi zajedno reći: hvala ti Bože što si nam poslao našega župnika Đuru u naše živote, uzvrati mu svojom svetim blagoslovom, zdravljem i dugim životom,za sve, već ovdje na ovome svijetu, a onda – kada to bude samo tvoja sveta volja – nagradi ga vječnim gledanjem tvoga lica u Kraljevstvu nebeskom kojega je kroz 50 godina svoga života neumorno propovijedao. Hvala i Tebi draga naša Gospo Vukovinska koja si pratile našega župnika Đuru kroz sve ove godine, najviše na predivnim plodovima naše Devetnice, na tisućama ljudi koji kroz tih deset dana dolaze tebi u Majčinski zagrljaj, koji traže tvoju utjehu i zagovor, a među te plodove Gospe Vukovinske, ne skrivajući, nego naprotiv s ponosom i dubokom zahvalnošću mogu reći da je i izmoljeno i moje svećeničko zvanje. Hvala Ti Majko za sve zaključio je propovijednik!
Nakon propovijedi, vjernicima i slavljeniku obratio se i župnik vlč. Siniša Hegedušić, između ostalog rekavši:
– Prečasni Đuro Sabolek danas slavi zlatni jubilej – 50 godina svećeničkog služenja, za što zahvaljujemo Bogu i svim njegovim bližnjima. Svećeničko zvanje je Božji poziv na ljubav, služenje ljudima i svjedočenje vjere. Kao javni čovjek, svećenik je sol zemlje i pastir duša, pozvan da prenosi Kristovu ljubav i spasenje. Neka mu Bog i dalje daje snagu i blagoslov u njegovom služenju, a Majka Božja i sveti Josip neka ga prate na njegovom putu. A kardinal Franjo Kuharić moli za umnožavanje svetih zvanja i dobre obitelji u Crkvi.
Zlatomisniku vlč. Đuri poklone su uručili vlč. Topić, tajnik zagrebačkog nadbiskupa mons. Dražena Kutleše i naš bivši kapelan, preč. Vučak, mladi župe Vukovina, predstavnik župe Dubrovčak Lijevi te župnik Siniša Hegedušić u ime župe Vukovina.
Vlč. Topić je rekao:
– Draga braćo i sestre, dragi župljani, dragi gosti i prijatelji velečasnog Đure Saboleka. Nakon što smo kao ljudi odali Bogu hvalu i slavu, red je da, u svojoj skromnosti, pokušamo barem malo izraziti tu hvalu i našem bivšem župniku, prijatelju, velečasnom Đuri Saboleku. To je učinio i papa Lav XIV., a tu čestitku i blagoslov pročitat će vlč. Ivan Vučak.
Zatim je pročitan tekst: “Budući da Vas je za svećenika zaredio sveti papa Pavao VI., Njegova Svetost Lav XIV. od srca udjeljuje apostolski blagoslov prečasnom Đuri Saboleku povodom 50. obljetnice svećeničkog ređenja, zazivajući obilje nebeskih darova i milosti, uz želju da njegova služba uvijek bude slika i odraz Kristova lica.
Župa Pohoda Blažene Djevice Marije, Vukovina, 3. kolovoza 2025., Iz Vatikana, 10. srpnja 2025., kardinal Konrad Krajewski, apostolski milostinjar.”
Vlč. Topić je dodao:
– Iako sam ovdje došao kao bivši kapelan, a znam česti i posjetiti vlč. Đuru u Svećeničkom domu, ono što ću sada pročitati, pročitat ću u ime zagrebačkog nadbiskupa, monsinjora Dražena Kutleše, koji ne može stići na sve proslave, pa me zamolio da to učinim u njegovo ime.
Nadbiskupova čestitka: “Preuzvišeni gospodin Dražen Kutleša, nadbiskup zagrebački i metropolit, od srca udjeljuje Božji blagoslov prečasnom Đuri Saboleku prigodom proslave zlatnog jubileja misništva, kao zahvalu za nesebično i ustrajno služenje Crkvi zagrebačkoj. Preporučuje ga zagovoru Blažene Djevice Marije, svetoga Jurja mučenika i blaženoga Alojzija Stepinca. U Zagrebu, na svetkovinu svetih Petra i Pavla, u jubilarnoj 2025. godini, uz ovaj blagoslov nalazi se i relikvija drugog stupnja blaženog Alojzija Stepinca – dio košulje koju je nosio u trenutku smrti. Neka vas ova relikvija, koja će stajati u vašoj prostoriji, uvijek podsjeća na svetost i požrtvovnost koju ste nastojali živjeti u svome svećeništvu.”
U ime mladih župe PBDM Vukovina, poklon su predale Lorena Ćosić i Anamarija Štuban: “Danas slavimo 50 godina vašeg ustrajnog truda, rada, požrtvovnosti i ljubavi prema Božjoj djeci koja su vam povjerena. Većinu svog djelovanja, pola života, dali ste za našu župu, služeći joj vjerno i dostojanstveno. Bili ste uz nas kroz cijeli naš život i uz vas smo odrasli u dobre i vrijedne mlade ljude. U ime cijele zajednice mladih posebno vam zahvaljujemo na podršci, što ste uvijek stajali iza naših okupljanja, ideja i nastojanja, te nam omogućili da se u vašem domu osjećamo kao kod kuće. Vaša toplina, strpljenje i blizina ostavili su dubok trag u našim životima. S ponosom nosimo uspomene koje ste nam darovali i trudimo se svojim životima svjedočiti ono što ste nas naučili. Neka vas čuva dragi Bog, a mi ćemo vas nositi u svojim mislima, srcima i molitvama.”
Tada su mladi u narodnim nošnjama uručili sliku župljana župe PBDM s prikazom crkve koju je, kako je rekao vlč. Hegedušić, prečasni Đuro toliko volio. Veliko slavlje i obljetnica u crkvi završili su završnim obraćanjem slavljenika:
– Želim se zahvaliti svima koji ste se danas našli u ovom Božjem domu i sklopili ruke na molitvu. Preporučujem se i molim da mislite na mene u svojim molitvama. Evo jedne male stvari koja mi je teška – danas sam predslavio misu nakon godinu dana. Hvala dragom Bogu za ovaj dan. Želim se posebno zahvaliti našem zboru iz Mraclina koji me počastio prekrasnim pjevanjem u župnoj crkvi. Lijepa vam hvala. Bog vam neka bude nagrada, po zagovoru Majke Božje Vukovinske. Zahvaljujem našem gospodinu župniku Siniši. Znate, ja sam mu pokvario cijelo jedno ljeto. Sad dolazi devetnica. A pazite, to zvanje – čekati, čekati, hoće li netko pozvoniti, pokucati, trebati… To iziskuje silni napor i energiju. Ali onda, s druge strane, odgovoriti životom na Božji poziv – neka bude volja Tvoja. Hvala vam, prečasni župniče. Hvala mojim dragim kolegama. Pratili smo se u životu od Sjemeništa do Bogoslovije, u rastu u svećeništvu. Bilo je opomena, podrške i savjeta – za svaku dobru riječ, hvala. Bojao sam se i pomisliti da ću slaviti 50. godišnjicu. Evo, moj župnik iz rodne župe – njega nema. Bogu hvala. To nam je na početku bilo teško, ali smo ipak odlučili to učiniti zajedno – naš Ivan Vučak i velečasni Domagoj Topić. Oni su savjetovali, bodrili, nosili me. Hvala. Hvala dragoj mladeži, našim ministrantima, svima koji su se žrtvovali – ne samo oko crkve. Znate što? Mislim da sam ponekad ‘pekmezast’ – jesam – ali kao da sam od limuna – pa ponekad i gorak. Priznajem. I težak. I trebalo me je trpjeti 37 godina. Zato vam hvala za podršku. Dobri Bog, po zagovoru Majke Božje Vukovinske, neka vam bude u pomoći. Ako sam nekoga nehotice preskočio – oprostite. Molim vas, u svemu što trpim i slušam, kad me pamet i moć napuštaju – ostaje samo vjera. Ali ovo je Božji dar, a to treba prihvatiti. Nakon toga, tko želi, moći će za uspomenu uzeti i sličicu. Bit će malo druženja i aperitiva, i želim vam dobar tek. Neka mi je blagoslovljen ovaj dan. Posebno hvala – iznenadili ste me – moji iz Dubrovčaka. I na kraju… nisam ni mislio da ćete doći. Moj prvi Božić kao svećenik – dobio sam dekret kada mi je biskup Kuharić rekao da idem u Dubrovčak mijenjati župnika kod blagoslova obitelji. Dobio sam kartu, išao autobusom – to je bio komunizam. Nije bilo lako. Mladi su tada išli iz Zagreba – iz škole, iz posla – i pitali su se koga će poslati za Božić. Bila je magla navečer, jedva smo vidjeli Savu, prelazili smo skelom, i pozdravljali se. Ali onda – tri mjeseca ljeti, kad sam mijenjao svećenika – obnovili smo crkvu, išli po okolnim selima i na hodočašća. Sjećamo se tih vremena, kad smo se rekreirali – išli iz sela u selo, gore-dolje. Danas su nam vrata otvorena, ali kad nas nitko ne prebraja – vidimo i prazne klupe. Danas gledamo kako se duša tovari glupošću, razvratom… Zato se vratite. Vratite se pred ovaj oltar zaključio je zlatomisnik Đuro Sabolek!
Tekst: Mladen Štuban
Foto: Drago Kolarec, Vg foto
