Priopćenje objavljeno na stranici Franjevačke provincije Bosne Srebrene u cijelosti glasi:
Sa žalošću i nevjericom primili smo u Župnom uredu sv. Ante u Bihaću vijest o ispisivanju za kršćane i katolike u ovom gradu bogohulnih, a za sve civilizirane ljude uvredljivih i neprimjerenih grafita koji su osvanuli na povijesnom spomeniku, zvoniku crkve Sv. Ante Padovanskog u Bihaću.
Kršćanofobija kao zlokobni suvremeni trend koji, nažalost, već gledamo na Bliskom istoku, Aziji i Africi, ali i na Zapadu pokucala je tako čini se i na vrata našeg grada na Uni. Pitamo se kome to danas u Bihaću koji se može ponositi dugom tradicijom pluralizma, tolerancije, dijaloga smetaju upravo kršćanske svetinje? Kakve su to osobe koje svoje bolesne frustracije liječe na kulturnim spomenicima, ostacima katoličke crkve, izrugujući se pri tome najsvetijim osobama kršćanstva? Što bi se dogodilo da su ovakvom javnom ruglu izvrgnuti umjesto kršćanskih najodličnija imena islamske ili bilo koje treće religije? Bi li i tada sve završilo na osudama vandalskog čina kao što će možda ovdje biti slučaj?
Oni među nama koji imaju potrebu pogrđivati nama kršćanima sveta imena Spasitelja Isusa Krista i njegove Majke Presvete Bogorodice Marije, pokazuju ovim činom da nisu prijatelji mira i dobra te da nisu poštovatelji naših različitosti koje su već stoljećima u temeljima suživota različitih vjera, nacija i kultura u Bihaću.
Znajući kako Islam poštuje Isusa i Mariju, teško je povjerovati da je ovo mogao učiniti vjernik musliman. Dok im kao kršćani opraštamo za ovaj čin izrugivanja nama svetih mjesta i osoba, molimo ipak za njihovo obraćenje i za mir njihovih srdaca u kojima će, nadamo se, moći prihvatiti svačija vjerska uvjerenja kao i vjerske simbole i svetačke likove koji im sada očito ništa ne znače.
Pozivamo ipak odgovorne u gradu da provedu brzu i odlučnu istragu te pronađu i obznane počinitelje ovog barbarskog čina te ih time onemoguće da ubuduće ponavljaju ovakva nedjela koja duboko vrijeđaju vjerske osjećaje katolika u Bihaću.
Mir i dobro!
župnik fra Bono Tomić